Literarni rad koji je napisala Mia Prnjavorac, učenica Gimnazije Rizah Odžečkić

Dešavanja
Gimnazija

Gimnazija "Rizah Odžekčić" (Foto: Zdici.info/arhiv)

Mejra, kćerka starog bjeloglavog baščovandžije, bila je djeveruša na velikom vjenčanju u selu. Ponos svog bezubog oca i pomisao na to da će se jednog dana i sama ona udavati ocu je bila preteška za svariti. Nije mogao zamisliti kako ona razmjenjuje poljupčiće s kakvim đuvegijom kao jedna obična razvratnica. Nijedan joj nije bio ravan, makar bio i meraklija, pa se starac ponašao kao gonilac za svakog dangubu koji bi joj pokušao prići. Svake noći bio je bdjelac i sjedio pod njenom sobičicom spreman da dadne nekom dobrog degeneka ako samo pomisli na kakvu nevaljavštinu. Da bi ijedan momak u selu, od čobančića pa sve do grdosije, uperioprstičak u lijepu Mejru. Jabandžije, nažalost, nisu znale da je starac bio pravi kavgadžija kada bi se radilo o njegovoj kćerci, ali brzo bi se oni osvjestili. Mejra, s druge strane, nije bila nikakva svađalica niti plačljivica već je saburli čekala da joj neko baška privuče pažnju. Nije očekivala da će joj, baš dok je zajedno sa svojim prijateljicama posmatrala marš-kolonu kojom su išli momci kroz selo po mladu, ugledati nekoga ko će joj privući pažnju. Suljaga, protuha, kako govoriše starije žene ili čviljak kojeg je trebalo istisnuti kako govoriše smjeliji, sjedio je malo dalje od njih na debeloj staroj balvančini i iz bardačića pio vodu da sapere okus neke čorbetine što ju je prije toga bio pojeo. Kao nebrat i kao neko za koga se govorilo da ne vjeruje u Ilaha, nego da je priklonjen mnogoboštvu, bio je otpisan kao kakvo kerče i nisu ga zvali na vjenčanje. Seljani nisu željeli isharčiti svoju sreću na nekog takvog. Onaj ko bi progovorio s njim bio bi nepovratno izgubljen slučaj te bi i sam postao neko koga bi svi izbjegavali. Bojse da bi to bilo nepravedno i bihuzurli svakom ko bi o tome malo promislio, ali ono o čemu su ćarlijale žene danimice nad džezvenjakom od crvenog mjeda nije se moglo spriječiti ni kandžijom. Na njihovoj meti su bili svi, od ćope do bogataša, te su ismijavale svakoga kogabi se sjetile, ali nikada se ne bi grohotom nasmijale jer one nisu bile, kako su same tvrdile, podle i iskorišćivači tuđih života za svoju vlastitu zabavu. Ipak, one su takođe bile jedne od onih koji su još dugo vremena tokom svojih sijela pričali priču o ljepotici Mejri i Suljagi protuhi.

Riječi koje je trebalo iskoristiti:
Balvančina, bardačić, bdjelac, baška, baščovandžija, bezub, bjeloglav, bihuzurli, bojse, čorbetina, čobančić, ćarlijati, ćopo, danguba, danimice, degenek, djeveruša, džezvenjak, đuvegija, fazančić, gonilac, grohot, grdosija, Ilah, isharčiti, iskorišćivač, kerče, kandžija, kavgadžija, marš-kolona, meraklija, Mejra, mjed, mnogoboštvo, nebrat, nevaljavština, osvješćivati se, plačljivica, čviljak, poljupčić, protuha, prstičak, razvratnica, jabandžija, saburli, Suljaga, sobičica.

Zdici.info