Poruka majke djeteta s poteškoćama u razvoju iz Zavidovića

Život
budimo-humani

budimo-humani

Majka sam djevojčice sa poteškoćama u razvoju. Moja djevojčica ima šest godina, njena glavna dijagnoza je Hipoplazia Corpulu i Calos.

Mnogi ne znaju šta je to H. C. C., aliukratko to je dio mozga između lijeve i desne strane koji se nerazvija, i kod nje je obuhvatilo razvoj motorike govora i hod.

Mnogi misle da je teško živjeti sa djetetom sa poteškoćama urazvoju, međutim za mene to nije ništa teško, ona meni pretstavlja nešto jako, najjače što me čini sretnom.

Kad god pogledam svoje dijete vidim nešto posebno, ona je dijete koje bezuslovno volim bez obzira na dijagnozu, najbolje rečeno ova djeca se vole na poseban način. Najviše me veseli to kada je ona sretna tada sam i ja još sretnija, veselija i puna snage i želje za životom.

Ono što me najviše boli je to što naša djeca nemaju uslove koje zaslužuju i koji su im potrebni za život i budućnost. Najviše što mi smeta je to kada mi neko dijete gleda kao da je žali. Moje dijete nije za žaljenje. Ona od mene ima sve što joj je potrebno i ako joj se ne može pružiti jedan osmijeh i lijepa riječ, onda i nema potrebe da ta osoba obraća pažnju na nas.

Brine me to šta će biti sa našom djecom u budućnosti, da li će im biti omogućeni svi uslovi koje zaslužuju i da li će se uvažavati njihova prava, jer djeca sa poteškoćama u razvoju zahtijevaju posebne potrebe, i svakom društvu treba biti u cilju da potpomogne u realizaciji istih.

Poruka ljudima i osobama koje se ne susreću, i ne poznaju osobe sa poteškoćama u razvoju

Kratko i jasno! Niko od nas, danas nije savršen. Osobama sa poteškoćama u razvoju je najviše potrebna ljubav i ako se susretnete sa nekom od njih, poklonite im osmijeh i lijepu riječ, pa i potrudite se da ih upoznate.

To su osobe pune ljubavi, posebne, osobe koje se vole bezuslovno i na poseban način.

(E. F./Zdici.info)