Haris Porobić trener golmana u rukometnom klubu Telekom Vesprem (Mađarska), svoju rukometnu priču započeo je u Zavidovićima u RK Krivaja. Poziv u vojnu službu odveo ga je u novosadsku Vojvodinu gdje je igrao i studirao Fakultet Fizičke Kulture. Zbog nesretnih dešavanja na prostorima Jugoslavije, odlučio se za prelazak u Segedin gdje će nastaviti svoju rukometnu karijeru.

Dvije decenije živio je i radio Segedinu, najprije kao trener  ženskih ekipa a potom se posvetio radu sa muškarcima. Tada prelazi u PICK Seged gdje je radio sa velikim rukometnim imenima kao što je Roland Mikler. Prelaskom Rolanda Miklera u veliki Vesprem i Haris Porobić svoju rukometnu trenersku karijeru nastavlja u ovom Mađarskom velikanu.

Telekom Veszprém KC je jedan od najuspješnijih mađarskih rukometnih klubova. Osnovan je 1977. godine, a do sada je bio 25 puta prvak Mađarske i 26 puta osvajač mađarskog kupa.

Osim nacionalnih naslova, osvojili su i EHF Kup pobjednika kupova 1992. i 2008. godine. Bili su i finalisti rukometne Lige prvaka 2002. i 2015. i 2016. godine te redovni učesnici Final Four EHF lige prvaka. Dva puta bili su pobjednici regionalne rukometne SEHA lige 2015. i 2016. godine.

Ime kluba do sada se mijenjalo nekoliko puta (Fotex, Bramac, MKB i Építők) a sada nosi naziv Telekom Veszprém.

Portal Svijet Rukometa donosi vam ekskluzivni interviju sa ovim rukometnim stručnjakom.

Kako izgleda jedan radni dan Harisa Porobića?

Haris: Nista posebno. Kao i kod većine rukometnih trenera veći dio dana je posvećen rukometu. U sustini  radi se o pripremi za trening,  treningu, analizi treninga, analizi protivnika, pripremi za utakmicu, analizi utakmice … kratko rečeno rukomet, rukomet, rukomet.

Kakav je osjećaj biti dio jedne velike i lijepe rukometne priče kakva je Vesprem?

Haris: Sigurno neću pretjerati ako kažem da je to divan osjećaj. Naime, po tom pitanju ja sam sretan čovjek koji radi i bavi se onim sto voli … a uz to ako uzmemo u obzir da je klub u kojem radim jedan od najboljih na svijetu onda je razumljivo sto znači biti dio te velike priče.

Mađarska je posljednjih godina mnogo uložila u klupski rukomet, međutim reprezentativni rukomet i nije na nekom nivou. Koliko je rukomet popularan u Mađarskoj?

Haris: Sa ovom tezom da mađarski reprezentativni rukomet nije na nekom nivo ne mogu da se složim. Na olimpijskim igrama u Londonu Mađarska reprezentacija je osvojila 4. mjesto, igrom slučaja nisu uspjeli plasirati se na olimpijske igre u Riju, skoro uvijek su učesnici evropskih i svjetskih prvenstava. Međutim, trenutno je u toku smjena generacije sto je kod svih reprezentacija bolan momenat. Činjenica je da je rukomet nakon nogometa najpopularniji sport i da postoji dosta rukometnih akademija koje okupljaju veliki broj mladih ljudi te shodno tome i ulaganju u rukomet su zadovoljavajuća.

Kako gledate na rukometnu situaciju u Bosni i Hercegovini?

Haris: Ono po čemu je jak BiH rukomet je potencijal. Puno je talentovanih mladih igrača koji i u sadašnjim uvijetima dostižu evropski nivo. Baš zbog tih mladih igrača i rukometne publike bi se trebalo više pozabaviti organizacijom, marketingom, finansiranjem … pri tome ne mislim da bi trebalo izmišljati toplu vodu već analizirati uspješne rukometne klubove i njihove recepte uspjeha prilagođene BiH uslovima primjeniti u našim klubovima. To bi sigurno dovelo do ponovnog uspjeha klubskog rukometa na evropskoj sceni.

Da li su čelnici Rukometnog saveza BiH bili zainteresovani za vaše usluge? Da li je bilo kontakta?

Haris: Bilo je nekih kontakata prije desetak godina ali ništa nije bilo konkretizovano. Od tada ne postoje veze između mene i Rukometnog saveza BiH.

Koliko pratite rukomet u BiH i svoju Krivaju?

Haris: Pratim dešavanja u Krivaji, naročito dešavanja u podmlatku. Prije par godina sam uz pomoć gospodina Harisa Galijaševića povezao na nivou podmlatka klubove Veszprém i Krivaju, čime je stvorena mogućnost da mladi igrači iz Zavidovića dođu na turnir u Veszprém, a takođe da omladinci Veszpréma uzmu učešće na međunarodnom turniru „Rukomet u srcu“ …

Da li i koliko često dolazite u rodne Zavidoviće?

Haris: Nažalost zbog prirode trenerskog posla  i malo slobodnog vremena rijetko sam gost u Zavidovićima. To malo slobodnog vremena trudim se da provedem sa porodicom.

Radili ste sa velikim rukometnim imenima. Ko je po Vama trenutno najbolji golman svijeta?

Haris: Proglasiti nekoga za najboljeg na svijetu je uvijek škakljivo pitanje. Moje mišljenje da o jednom najboljem je nemoguće govoriti. Uvijek sve zavisi od trenutne forme a i tada bi u igri bilo više njih …

Par godina ste bili učesnik kampa za mlade golmanu u Makarskoj. Ima li potencijala među mladim golmanima na balkanu?

Haris: Stalni sam član stručnog štaba Međunarodnog kampa za rukometne golmane koji je jedan od najbolji ako ne i najbolji kamp za mlade rukometne golmane. Veliki broj priznatih stručnjaka brine o tome da učesnici kampa nauče puno toga o savremenoj tehnici rukometnog golmana.

Definitivno ovaj prostor, mislim na Balkan, je nepresušan izvor talenata. Svake godine se srećem sa novim licima, novim mladim golmanima koji imaju potencijal jednog dana postati vrhunski golmani …

Za kraj imate li neku poruku za mlade rukometaše?

Haris: Naravno da imam. Svaki mladi igrač koji želi da se bavi rukometom na vrhunskom nivou mora imati cilj/ciljeve. Nikada se ne predavati i nove prepreke doživljavati kao ispite o tome da li je apsolvirao do tada naučeno. Treba biti istrajan u ostvarenju tog cilja/ciljeva. Svaki naporan rad i trud će se isplatiti kad tad …