Općinsko vijeće na 8. sjedinici nije podržalo Inicijativu da se ulica Mehmed-paše Sokolovića ili njen dio preimenuje u ulicu Refika Višće.
Glasalo se o Prijedlogu odluke o izmjenama i dopuni Odluke o utvrđivanju naziva ulica, trgova, mostova i drugih građevina, sa Izvještajem o provedenoj javnoj raspravi, a većina okupljena oko SDA glasala je protiv.
Svoju odluku obrazložili su kroz saopćenje.
– Ovom odlukom, na prijedlog SDP-a, se dio ulice Mehmed paše Sokolovića trebao preimenovati u ulicu Refika Višće. Za ovu Odluku smo tražili da se provede javna rasprava i zatraži mišljenje šire javnosti a posebno boračkih udruženja. Po ovoj odluci Komisija za prostorno planiranje, uređenje i ekologiju je imala negativan stav. Od boračkih udruženja oglasilo se i Udruženje dobitnika najvećih ratnih priznanja „Zlatni ljiljani“ gdje su kategorički odbili ovakav prijedlog sa obrazloženjem da još uvijek ne postoji ulica koja nosi ime 328. Slavne brigade kao i da ima veći broj posthumanih dobitnika najvećeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“, a da nemamo ulice koje su nazvane po njima, naveli su iz SDA.
Klub vijećnika SDP je na 4. sjednici OV održanoj 31. 1. 2017. pokrenuo Inicijativu da se Ulica Mehmed-paše Sokolovića ili njen dio preimenuje u Ulicu Refika Višće. Ista je na narednoj sjednici održanoj 27. 2. 2017. jednoglasno prihvaćena. Na 6. sjednici OV održanoj 31. 3. 2017. usvojen je Nacrt odluke po kome je bilo predviđeno da se o prethodno navedenom održi Javna rasprava, što je i učinjeno 19. 4. 2017.
Prisutni na javnoj raspravi nisu iznijeli nijedan argument protiv predložene inicijative. I konačno, na 8. sjednici Inicijativa je odbijena.
Razlog zašto su glasali protiv iz SDA navode i pogrešno tumačenje historije.
– Analizom događaja oko ubistva rahmetli Refika Višće došli smo do saznanja da navodi u vezi događaja samog ubistva navedni u inicijativi SDP-a nisu,u najmanju ruku, jasni i da u samoj sudskoj presudi stoje drugačije činjenice. Naime, lice koje je izvršilo čin ubistva nije imalo namjeru ubiti zarobljene srpske vojnike te stoga nije ni bilo čina niti potrebe zaštite zarobljenika. Prema našim saznanjima, u postupku je suđeno za ubistvo, što je i dokazano, ali ne i ratni zločin u vidu namjere i pokušaja ubistva zarobljenika. Usvajanjem ovakve odluke ispisale bi se pogrešne historijske činjenice rata u Zavidovićima i moguće bar jednim dijelom narušio ugled Armije RBiH ili njenih boraca koja bi se mogla okarakterisati kao Armija koja je ubijala ili bar pokušala ubiti zarobljene neprijateljske vojnike. Naši borci nisu ubijali neprijateljske zarobljenike i mi nemamo potrebu koristiti neprovjerene činjenice i ugrađivati ih u odluke Općinskog vijeća kako bi dokazivali da je naša borba za odbranu BiH i Zavidovića bila pravedna i u skladu sa svim pravilima ratovanja, zaključju iz SDA.
