BiH napuštaju i imami i svećenici u potrazi za boljim životom

Dešavanja

Bosnu i Hercegovinu je prošle godine napustilo 35.000 ljudi, među njima je najviše mladih i veliki broj visokoobrazovanih. Trend odlaska je, osim među ljekarima, profesorima, frizerima, zavarivačima i ostalim, zavladao i među svećenicima i imamima koji napuštaju službu i odlaze na zapad gdje se uglavnom bave nekim drugim poslom.

Na ovaj problem upozorili su iz Katoličke crkve tokom Biskupske konferencije koja je prošle sedmice održana u Mostaru.

Tada je istaknuto da Crkva iseljavanje doživljava i na svom planu te da je jedna biskupija prošle godine izgubila šest vjeroučitelja koji su, uprkos tome što su bili regularno zaposleni, napustili BiH i otišli na zapad. I to nije sve. Sedam drugih vjeroučitelja je najavilo da će otići.

Kardinal Vinko Puljić i biskup monsinjor Ratko Perić su kazali da je iz Hercegovine u posljednjih pet godina otišlo 15.000 ljudi te da zapad sada traži i svećenike.

“Mi smo prošle godine u Hercegovini ostali bez pet hiljada vjernika, od Trebinja do Mostara”, rekao je Kardinal Puljić i apelovao na medije da stvaraju pozitivniju klimu.

S istim problemom bori se i Islamska zajednica u BiH, jer i imami sve češće u potrazi za boljim životom napuštaju domovinu, a prepreka im nije ni činjenica da u inozemstvu neće raditi u struci. Jedan od njih je efendija Hasan Džafić koji je nakon 19 godina rada u jednom krajiškom džematu otišao u Njemačku gdje radi kao njegovatelj.


Iako je među većinom onih koji odlaze iz BiH presudan ekonomski aspekt, Džafić ističe da u njegovom slučaju novac nije odigrao ključnu ulogu.

“Ako čovjek treba unaprijediti svoju situaciju to ne smije biti nauštrb bilo koga, a naročito džemata. Uz platu imama je moguće živjeti u Bosni, ali je li to dovoljno? Bez dodatnih honorara skoro je nemoguće voditi pristojan život, a na honorare imama se ne gleda blagonaklono u Bosni. Ne smatra se ni prihvatljivim da imam radi druge poslove, to jeste osigurava određeni honorar. Tu je i složena društveno-politička situacija u kojoj se od imama očekuju mnoge stvari, kada on dolazi u različite krize i često se osjeća sam i nezaštićen. Nije jednostavno ugoditi brojnim pojedincima od kojih neki uvjetuju rad imama svojim članstvom, odnosno prilozima. Stoga, nije presudan ekonomski aspekt u mom odlasku, ali ako govorimo i o tome treba znati da čovjek radeći posao sa srednjom školom ovdje ima znatno veća primanja od imama s fakultetom pa i magistarskom diplomom u Bosni, uzimajući u obzir razlike u životnom standardu”, kazao je Džafić za Preporod.

Izvorni članak: www.klix.ba