Nakon što je Sud Bosne i Hercegovine ove sedmice  izrekao kaznu od tri godine zatvora Miodragu Maliću zbog veličanja presuđenih ratnih zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića, podsjećamo da je krivičnu prijavu u ovom predmetu podnio Harnes Safić, diplomirani kriminalista iz Livna sa sarajevskom adresom.

Ovaj slučaj još jednom je ogolio poraznu činjenicu o radu Tužilaštva BiH, koje kao i u većini sličnih predmeta, nije reagovalo po službenoj dužnosti zbog kršenja člana 145a Krivičnog zakona BiH, već je postupak pokrenut isključivo zahvaljujući prijavi jednog građanina.

Trebalo je proći više od tri godine da predmet dobije sudski epilog, jer Safić je prijavu podnio još krajem 2022. godine, a presuda je donesena  ove sedmice.

Više motiva za prijavu

Riječ je tek o drugom slučaju u kojem je kršenje ovog člana zakona rezultiralo osuđujućom presudom. Safić kaže da je krivičnu prijavu podnio nakon što je na jednoj televiziji vidio snimak skupa ispred zgrade RTRS-a u Banjoj Luci, na kojem je nepoznata osoba na binu izašla s transparentom s fotografijama ratnih zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića, pravosnažno osuđenih na doživotni zatvor za genocid i druge teške zločine u BiH.

“To je kod mene izazvalo duboku uznemirenost. Nisam mogao vjerovati da neko u ovoj zemlji, u kojoj su rane još svježe, u kojoj žive ljudi koji su preživjeli genocid i u kojoj su hiljade porodica ostale bez svojih najmilijih, može javno veličati presuđene ratne zločince”, kaže Safić. Dodaje da je za podnošenje prijave imao više motiva.

“Da se barem pokuša zaustaviti sramna i anticivilizacijska zločinačka agenda, ali i da se lično uvjerim postoji li u BiH  pravna država. Vodio sam se i emocijama, ali i sviješću da je to krivično djelo. Smatram da je dužnost svakog građanina da ovakve stvari prijavi. Rekao sam to i pred Sudom BiH, gdje sam svjedočio. Moramo stati ukraj ovakvim pojavama, jer ako se one normalizuju, ljudi će slijediti tu ideologiju, a znamo kuda ona vodi. Ponovo do žrtava”, upozorava Safić.

Presuda kao važna poruka

Safić kaže da ga je nakon prijave ovog slučaja veličanja ratnih zločinaca Tužilaštvo BiH prvi put pozvalo tek godinu i po nakon što je podnio prijavu, a zatim ponovo skoro godinu kasnije, kada je i svjedočio pred Sudom BiH.

“Tri godine čekanja su predugo, ali najvažnije je da je na kraju ipak došlo do presude”, kaže Safić. Presudu kojom je Malić osuđen na tri godine zatvora doživio je, kaže, kao veliko olakšanje, ali i kao važnu poruku.

“Doživio sam je kao satisfakciju, ali još važnije , kao poruku da se veličanje zločinaca i zločina u BiH ipak mora i može kažnjavati. To je važno ne samo za nas koji danas živimo ovdje, nego i za buduće generacije. Važno je da ovakve presude uđu u sudsku praksu” ističe on. Dodaje da je jednako važno da se “nacionalistima i onima čija se politika zasniva na veličanju zločinaca iz ruku izbije moćan alat kojim godinama podižu nacionalne tenzije i šire mržnju”.

“Naravno, najbolje bi bilo da se kod svih probudi svijest o neprihvatljivosti  veličanja zločinaca i njihovih djela. Ali dok se to ne desi, jedini put je da se ova krivična djela dosljedno procesuiraju. Nažalost, vidimo da je ovo tek drugi presuđeni slučaj, iako su primjeri negiranja genocida i slavljenja zločinaca gotovo svakodnevni. To je poražavajuće. Ali, ipak smatram da svi zajedno i onaj dio društva koji poštuje zakone treba se odvažiti i u što većem broju prijavljivati svako kršenje zakona, a naročito ovakve pojave”, zaključuje Safić. Podsjećamo, predmet Miodraga Malića je drugi slučaj u BiH u kojem je  neko osuđen po članu 145a Krivičnog zakona BiH, koji je 2021. godine nametnuo tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko.

Prva takva presuda donesena je u slučaju Vojina Pavlovića, kojem je prošle godine pravosnažno izrečena kazna od tri i po godine zatvora zbog negiranja genocida i veličanja zlikovca Ratka Mladića. U skoro pet godina primjene ovog zakona, u zemlji u kojoj se negiranje genocida i glorifikacija ratnih zločinaca ne dešavaju povremeno, nego gotovo svakodnevno, imamo svega dvije presude. Ne zato što Sud BiH ne postupa po članu 145 a Krivičnog zakona BiH, nego zato što Tužilaštvo BiH pusti da rijetki slučajevi zasnovani na ovoj zakonskoj odredbi dođu pred Sud BiH.