Bilo bi nezahvalno tvrditi da je Hasan ef. Odžečkić prvi hafiz iz Zavidovića, ali zasigurno jeste najstariji hafiz o kojem možem naći pisani trag. Hafiz Hasan ef. Odžečkić, rođen je 20. juna 1891. godine u Zavidovićima u poznatoj porodici Odžečkić. Svoje djetinstvo kao i prvo obrazovanje veže za rodne Zavidoviće.

U narednom dijelu života upisao je i završio medresu u Gračanici gdje je tokom svog školovanja stekao mnoge ugledne prijatelje ali i poznanstva. Poznato je da je ova medresa iznjedrila mnoge ugledne pojedince iz vjerskog života Bošnjaka, tako da je i hafizu Odžečkiću bila dobra dobra podloga za dalje usavršavanje.
Već tada ovaj mladić iz Zavidovića plijenio je pažnju svojim intelektualnim sposobnostima i rezultatima na školovanju, gdje je uporedo pohađao medresu i usavršavao se za zvanje hafiza Kur'ana. „Vjerske nauke i hifz učio je u Osman-kapetanovoj medresi u Gračanici.

Bio je učenik Mehmeda Teufika ef. Okića, tadašnjeg muderrisa ove merdese, a kasnije zamjenika reisu-l-uleme. Dok je Hasan ef. pohađao ovu medresu, bila je na visokom glasu i brojala je preko dvjesto učenika is svih krajeva Bosne i Hercegovine.“ (Grupa autora, 100 bošnjačkih imama iz perioda 1912-2012, str.58.)
Nakon završenog obrazovanja u medresi, Hasan ef. Odžečkić se vraća u svoj rodni grad gdje počinje radit kao imam i matičar. Na nekoliko mjesta nailazimo na podatak da je poznavao strane jezike i u većini izvora navodi se da je aktivno govorio četiri strana jezika. U najnovijoj publikaciji koja se bavi porošlošću Zavidovića to se jasno primjećuje. „Hasan hafiz (20.06.1891-1943) jedan je od prvih zavidovićkih intelektualaca. Godine 1924. je znao četiri strana jezika, što saznajemo i iz njegove prijave na konkurs za posao. U tendenciji padanja i skoro nestanka hafiza na prostoru Bosne, naš grad je imao hafiza.“ (J. Mehić, Genealoška istraživanja zavidovićkih prezimena, str. 137.)

Zbog svoje visoke islamske izobrazbe ali i činjenice da je bio hafiz Kur'ana, sa sigunošću možemo reći da od četiri spomenuta strana jezika koje je govorio, tu možemo ubrojati neke orijentalne jezike. U istraživanju pronašao sam zanimljiv podatak da se aktivno koristio njemačkim jezikom. Na radnoj pozicij imama i matičara ostaje u Zavidovićima do početka Prvog svjetskog rata, kada Zavidoviće kao i ostatak Evrope zahvata veoma teško razdoblje. „Tokom Prvog svjetskog rata prihvata se dužnosti višeg časnika, gdje stječe brojna poznanstva i proširuje znanje, posebno iz njemačkog jezika.“ (Grupa autora, 100 bošnjačkih imama iz perioda 1912-2012, str. 58.)

Iz navedenog citata, termin viši časnik jasno govori da je hafiz Hasan ef. Odžečkić aktivno učestvovao u Prvom svjetskom ratu i da je mobilisan u Austro-Ugarsku armiju. Zbog predhodnog stepena obrazovanja kao i iskustva u radu sa ljudima, upućen je na dodatnu vojnu izobrazbu zbog čega je promovisan u rang časnika-oficira. Nije poznato koji je čin imao, niti koju je tačno dužnost obavljao u Austro-Ugarskoj armiji, ali ovaj podatak otvara mogućnosti budućim istraživačima da se usmjere prema vojnim arhivama u Beču, gdje će se zasigurno naći više podataka o ovom razdoblju života hafiza Odžečkića.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata i okončanja vojne karijere, Hasan ef. Odžečkić vraća se u rodni grad gdje ponovo počinje obavljati staru dužnost, posao imama i matičara. U poratnom periodu zasnovao je brak i stekao porodicu sa kojom je živio u Zavidovićima. Gotovo je nepoznata činjenica da je hafiz Hasan ef. Odžečkić, otac Rizaha Odžečkića poznatog profesora, publiciste i osnivača zavidovićke gimnazije čije ime danas nosi ova škola.

Nakon propasti Austro-Ugarskg carstva na ovim prostorima i uspostave Kraljevine SHS, a kasnije i Kraljevine Jugoslavije, za hafiza Odžečkića započinju burna vremena. Prolaskom kroz razne političke manevre i iskušenja, tadašnje političko uređenje i društvene okolnosti u Bosni se uveliko mjenjaju iz godine u godinu. Na te promjene Hasan ef. Odžečkić nije bio nijemi pasivni posmatrač. Snažno je zastupao stavove kojim ove prostore stavlja u ravnopravan položaj sa ostalim u okiru Kraljevine SHS. U Zavidovićima ali i šire postaje veoma ugledna osoba i čovjek čija riječ se pažljivo slušala i prenosila. „Hasan ef. je bio dobar vaiz, jak na peru, borben i neustrašiv. Posebno je bio cijenjen kod prijatelja. Kada je trebalo znao se našaliti u razgovoru, a biti izuzetno ozbiljan kad se radilo o ozbiljnim i važnim stvarima“. (Grupa autora, 100 bošnjačkih imama iz perioda 1912-2012, str. 59.)

U narednom periodu udružuje svoje djelovanje i misao sa mnogim bosanskim intelektualcima i vjerskim autoritetima, tog vremena, koji zastupaju iste stavove. Snažno brani svoju profesiju ali i domovinu od svih političkih uticaja i vanjskih pritisaka, kojih u to vrijeme nije manjkalo. Baš u ovom periodu pokrenuo je projekat izgradnje gradske džamije u Zavidovićima ali u toj nakani nije uspio. „Drugi pokušaj gradnje džamije u Zavidovićima je pokrenuo hafiz Odžačkić Hasan, čovjek od ugleda iz reda Bošnjaka u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, ali političke okolnosti i u ovom pokušaju nisu bile povoljne.“ (F. Mjerić, Zavidovići na tragu prošlosti, str. 28.)

Nakon tzv. Šestojanuarska diktature 1929. godine, Hasan ef. Odžečkić dolazi u veoma nepovoljan položaj, koji će se snažno odraziti na njegov život i karijeru. Poznato je da se u tom periodu desila monarhistička diktatura koju je šestog januara 1929. godine u Kraljevini SHS uveo tadašnji kralj Aleksandar I. Karađorđević. Kao rezultat ovih naprasnih mjera raspušten je tadašnji parlament, zabranjen je rad svim političkim partijama i sindikatima, zabranjeni su svi politički skupovi, uvedena je apsolutna cenzura kao i progon svih neistomišljenika. Dolazi i do procvata policijskog terora u kojem se politički protivnici zatvaraju a često i ubijaju.

Zbog toga ovi prostori ulaze u težak period sa mnogo političkih trvenja i sukoba zbog čega je na kraju kralj Aleksandar ubijen u Marsejskom atentatu 1934. godine. Osim zabrane mnogih političkih partija na tlu tadašnje SHS, na udaru je bila i tadašnja Islamska zajednica. Počinju pritisci kao i smjene unutar Islamske zajednice svih onih koji se nisu slagali sa principima i odlukama Šestojanuarske diktature. To najbolje možemo uvidjeti u narednom dijelu teksta. „Dr. Avdo Hasanbegović, predsjednik Glavnog odbora ‘Gajreta’ i podban Drinske banovine Kraljevine Jugoslavije piše Milanu Srškiću da se u novu upravu imenuju samo kadrovi odani novom, tj. Šestojanuarskom poretku.

Tako je u Bosanskom Novom umjesto šerijatskog sudije Hazim ef. Hodžića za povjerenika predložen šerijatski vježbenik Mehmed Ibišević, a obrazloženje je bilo ‘jer je Hodžić jedan veoma otrovan tip, nije odan današnjem poretku, a i u nacionalnom pogledu je veoma nastran’. U Zenici je za povjerenika predložio Hasan ef. Beširovića, ‘jer je on čovjek u svakom pogledu na svom mjestu; potpuno je odan kralju, državi i današnjem poretku; veoma je ugledan i nema mu se što prigovoriti’. Šest godina kasnije, kad je nakon sporazuma Spaho-Stojadinović, ukinit Zakon i Ustav Islamske zajednice iz 1930. godine, raspušteno vjersko rukovodstvo na čelu s reisu-l-ulemom Ibrahimom Maglajlićem, ban Drinske banovine je napisao pismo Milanu Stojadinoviću u Beograd.

Dopis je datiran 24. lipnja 1937. i nalazi se u zbirci Milana Stojadinovića u Arhivu Jugoslavije u Beogradu. U tom dopisu se navodi sljedeće: ‘Ova grupa naročito napada prvu-Spahinovce, iznoseći da se njihovi ljudi nemilosrdno proganjaju, a kao dokaz navode: hafiz Ibrahim Maglajlić, reisu-l-ulema, svrgnut je s položaja protiv svih propisa islama…hafiz Hasan Odžečkić, imam i matičar, premješten je iz Zavidovića u Kupres kao predsjednik imama matičara, pa je i nakon premještaja opet Skupština imama matičara izglasala istome povjerenje, a on je premješten bez ikakvog razloga samo zato što je kao predsjednik štitio interese udruženja’.“ (Preporodov Journal br. 116-117, str. 23-24. Zagreb 2011.)

Iako nije dobrovoljno i sa radošću napustio Zavidoviće, Hasan ef. Odžečkić u novoj sredini i na novom radnom mjestu nije gubio vrijeme. U Kupresu je službovao u džamiji u Vrilima, mjestu udaljenom nekih šest kilometara od Kupresa. Iako je boravio u znatno manjem džematu, snažno se okrenuo svojoj profesiji i angažmanu u zajednici. U tom periodu pokazao je zavidne organizacijske sposobnosti ali je do izražaja došla i njegova spisateljska djelatnost. Pisao je radove a poznato je da je u tom periodu objavio knjigu, priručnik za imame. „Tokom službovanja u Kupresu hfz. Hasan izrađuje priručnik za imame. Svojima aktivnostima želio je olakšati i biti na usluzi svojim kolegama. U želji da ustanovu džematskog imama podigne na zavidan nivo i da pomogne svojim koolegama da svoju službu što bolje i što korisnije izvrše i da dođu do svojih prava, sa svojim drugovima pokreće Društvo imama, gdje biva izabran za prvog predsjednika Društva.“ (Grupa autora, 100 bošnjačkih imama iz perioda 1912-2012, str. 58.)

Na poziciji predsjednika Društva-Udruženja imama Hasan ef. Odžečkić ostaje do kraja svog života. Sinhronizovano sa ovim turbulentnim dešavanja u njegovom životu, pojavljuje se podatak da je iz sebe imao dva braka, ali i da je drugi zasnovao uporedo sa premještajem u Kupres. To nas samo može asocirati na činjenicu da se cjelokupna situacija snažno odrazila i na njegov privatni, odnosno bračni život. „Prvi brak mu je bio s Hafizom (19.4.1890-1962) iz Žepča, a drugi put je bio oženjen s Fejzić Namkom iz Bugojna, kćerkom Alije Fejzića. S Hafizom, Hasan je imao sinove Rizaha i Ibrahima te kćerke Raziju, Rasemu, Dževahiru i Remziju…Nakon što je premješten u Bugojno, svaki kontakt se izgubio s našim hafizom. U Bugojnu su nastanjeni njegovi potomci, koji su iz drugog braka s Namkom.“ (J. Mehić, Genealoška istraživanja zavidovićkih prezimena, str. 138.) U narednom dijelu svog života živio je i radio u Kupresu a poslovno bi odlazio i u druge gradove. Koliko je poznato sa porodicom više nije mijenjao mjesto stanovanja. Sa svakodnevnim obavezama mjesnog imama, uspješno obavlja dužnost predsjednika Udruženja džematskih imama. U ovom periodu osnažuje rad udruženja na čijem je čelu i preko njega utiče na osnivanje drugih ali i pomoć u radu sličnih organizacija. „Kao predsjednik Udruženja džematskih imama silno je podržavao osnivanje El-Hidaje i stao na put svakom razdoru i suprostavljanju ovom korisnom projektu. El-Hidaju je smatrao općim muslimaskim vjersko-kulturnim pokretom. (Grupa autora, 100 bošnjačkih imama iz perioda 1912-2012, str. 59.)

Iako smješten u malom mjestu kod Kupresa, Hasan ef. Odžečkić održao je kontakte sa mnogim znamenitim ličnostima iz tog perioda. Nakon osnivanja “El-Hidaje“ postaje blizak saradnik sa Mehmedom Handžićem, Kasimom Dobračom itd. Od osnivanja Udruženja “El-Hidaje“ aktivno učestvuje u njegovom radu, gdje se istakao svojim aktivizmom. Svoj skromni život i rad nastavlja u Kupresu, gdje hafiz Odžečkić osluškuje dolazak novog rata. Ubrzo Drugi svjetski rat zahvata i Bosnu i Hercegovinu, koji donosi presudnu etapu u životu hafiza Odžečkića. Iako u oskudnim ratnim vremenima održao je svoju društvenu ali i profesionalnu aktivnost. „Iako je bio siromašan, jer je živio od svojih skromih primanja, bio je izuzetno darežljiv čovjek. Pred samu smrt otišao je u posavinu da nabavi djeci hrane. Taj put ga je toliko iscrpio da je legao u postelju. Na Ahiret je preselio u 54. godini života. (Grupa autora, 100 bošnjačkih imama iz perioda 1912-2012, str. 59.)

Hafiz Hasan ef. Odžečkić, otišao je na drugi svijet na način kako je i živio, skromno i dostojanstveno. Na vijest o njegovoj preranoj smrti o njemu je izašao je članak u časopisu “El-Hidaje“, kojeg je na tri stranice napisao Ibrahim Mehinagić iz Gračanice. „Rad pod naslovom ‘Merhum hafiz Hasan ef. Odžekić’ objavljen je u ‘El-Hidaji’, br. 7 – 8, godina VII, (Sarajevo 1943, str. 236-239). Riječ je o jednom bivšem učeniku Osman-kapetanove medrese u Gračanici, koji je bio rodom iz Zavidovića i koji se, vjerovatno poznavao sa Mehinagićem još iz đačkih dana.“ (Gračanički glasnik, broj 19. str. 78.)

Ovaj tekst pripremio sam mnogo ranije od datuma njegovog objavljivanja. U međuvremenu i dalje sam istraživao i tragao za mezarom hafiza Hasana ef. Odžečkića, kako bi ga uspio fotografisati i objaviti u sklopu ovog članka, ali nažalost nisam ga uspio pronaći. Po zadnjim informacijama do kojih sam došao ukopan je u Kupresu. Iskreno se nadam da ću sa ovim pisanim radom uspjeti da oživim sjećanje na ovog veoma zaslužnog i skromnog bosanskog čovjeka, a kojeg je odavno prekrilo sivilo našeg zaborava i historijska prašina. I na kraju opet moram da priznam da gajim nadu da će nekada ime hafiza Hasana ef. Odžečkića u Zavidovićima ukrašavati neku od ulica, kulturnu manifestaciju ili nagradu.

mr.sci. Nihad Klinčević

Prilog fotografije:
– Faksimil potpisa i pečata hafiza Hasan ef. Odžečkića,
– Fotografija hafiza Hasan ef. Odžečkića