Godina je kako ste na ovoj poziciji. Uspijevate li provesti ono što ste zamislili?
– Kada je u pitanju Općina Zavidovići, moja očekivanja su, naravno, bila velika. Ali, istovremeno, bio sam svjestan realnosti u kakvu sredinu dolazim, sa kakvim poteškoćama ću se susretati i mogu kazati da sam zadovoljan onim što sam postigao. Svi poslovi bi mnogo lakše bili realizovani da je tu bilo pomoći. Nažalost, ne mogu se pohvaliti da je bilo značajne saradnje sa bilo kojim nivoom vlasti, pa i samim Općinskim vijećem.
Instrukcije centrale
Osim usvajanja budžeta za 2017, koji je usvojen jednoglasno, uz mnogobrojne amandmane, gotovo da ništa drugo nije zračilo tim jedinstvom vijećnika. Željeli su opstruirati načelnika, da me pokušaju prikazati nesposobnim, da se pošalje poruka građanima da su uzalud glasali za promjene. Stanje koje sam zatekao u Općini nije bilo nimalo ružičasto. Mnogo vremena se izgubi na bespotrebne komentare, prepiske, mišljenja, koja nisu ničim argumentovana i za posljedicu to ima sporost u rješavanju zahtjeva građana i problema koje imamo.
Vi dolazite iz SBiH, koja je prvi put dobila načelničku poziciju u Zavidovićima. Smatrate li da je za opstrukcije kriva SDA?
– Ja sam jedinka koja ima ambicije i misli da može donijeti drugačiji život građanima Zavidovića. To je u prvom planu moj interes. Naravno da smo u nekoj diferencijaciji tih stavova, mišljenja, prijedloga i aktivnosti imali oponente na drugoj strani, a to je SDA, koja je napravila koalicionu većinu sa SBB-om još u predizbornom vremenu i ta koalicija se održala do današnjeg dana. Priključila im se A SDA, iz čijih redova dolazi predsjedavajući Vijeća. Sarađujem sa svim vijećnicima iz SDA, ali drugačija slika bude kada treba da se donose odluke koje su bitne za život građana. Tu dolazi do izražaja politička poslušnost, jer oni slušaju predsjednika (Suad Omerašević, bivši načelnik; op.a.) i centralu, izvršavaju instrukcije s ciljem da se na neki način svežu ruke načelniku. Mogu ih razočarati, jer efekat koji su oni priželjkivali nije se desio. Građani su ovu godinu prepoznali kao predizbornu. Ja sam ovu godinu radio sa redovnim sredstvima i uradio mnogo više na infrastrukturnim projektima nego svi ostali načelnici.
Rekli ste da su Zavidovići zaboravljeni od Kantona…
– Nisam nikad uspio odgonetnuti šta je razlog tome. Da li je to ponovo politička zajedljivost, zavist ili je nešto drugo u pitanju. Znam da sam načelnik za rješavanje infrastrukturnih projekata, za rješavanje socijalnih prilika, rješavanje javnog reda i mira i drugih oblasti. To je moja nadležnost. Međutim, svaka nadležnost podrazumijeva i određene finansijske i druge resurse.
Općina Zavidovići od maja 2014. godine i prirodne nesreće ima evidentiranih više od 360 klizišta, prema popisu komisija tada je pretrpjela materijalnu štetu veću od 26 miliona maraka. Za ove tri godine Općina nije uspjela sanirati niti deset posto od te procijenjene štete. Uspjele su se izgraditi 22 stambene jedinice, koje su bile uništene tokom elementarne nepogode, a nijedna od njih nije građena sredstvima Kantona. Obično se radilo o određenim stranim agencijama i fondacijama, te federalnom ministarstvu. Što se tiče ZDK-a, mi smo prije šest mjeseci dobili dopis kojim je traženo da se opredijelimo koja su to klizišta prioritet za saniranje. Utvrđen je novčani iznos i potpisan je ugovor po kojem će Civilna zaštita ZDK-a prebaciti pare na račun Općine za saniranje tih klizišta. Do dana današnjeg novca nema. Nama novac neće značiti kada prođe građevinska sezona. Da se radi o svojevrsnoj opstrukciji, pokazuju i drugi primjeri. I kod novca za vodosnabdijevanje koji nam je odobren i sporosti realizacije jasno je da su ova sredstva ostavljena za narednu, izbornu godinu.
Krivaja je uvijek bila žila kucavica Zavidovića. Sada je na koljenima, radnici na Birou, a cijeli slučaj na Sudu.
– Krivaja nije nadležnost, ali jeste problem Općine Zavidovići, građana i mene kao načelnika. U predizbornoj kampanji sam kazao da ću pomoći u rješavanju pitanja Krivaje, pa makar i na način da stanem na čelo tih radnika i da idemo tražiti pravdu u Sarajevu. Više je nego očigledno da se radi o kriminalnoj privatizaciji, da nije bilo ozbiljnosti od ortačke grupe prilikom kupovine Krivaje, koja je pokušala na jedan lagodan, oprobani recept da se dokopa državne imovine koja ima enormnu vrijednost. Nije to vrijednost 8,7 miliona KM koja je nuđena u prodaji, za koju je ortačka grupa dala deset posto i zaustavila se na tome. Krivaja ima milione duluma zemlje ne samo u BiH nego i u inostranstvu. Prije dva i po mjeseca Sud u Zenici je donio presudu kojom se odbija tužba radnika Krivaje za poništenje kupoprodajnog ugovora. U toku je žalbeni postupak, tokom kojeg će se, nadam se i Boga molim, biti poništena privatizacija.
Stolice za Ikeu
Ovdje nije u pitanju pravo. Pravo je jasno. Problem je politika. Prema mojim saznanjima, raznim intervencijama od člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića, predsjednika Federacije BiH Marinka Čavare i nekih drugih, vrši se pritisak na Sud da se donese odluka koja će ići u korist ortačkoj grupi. Ako su za državu bitnija četiri famozna kupca od 43.000 stanovnika Zavidovića, onda zaista u ovoj državi nema mjesta za pravedne, poštene i normalne ljude. Neće biti knjiženja i upisa imovine Krivaje na ta četiri preduzeća sve dok sam ja ovdje ili dok ne izmire svoje obaveze kako Sud to odredi.
Da nisam uvjeren u to da će doći do drugačijeg sudskog ishoda, ne bih otvarao razgovore sa drugim potencijalnim investitorima za koje smo pripremili teren. Razgovarao sam i sa tehničkim direktorom Preventa koji je obišao Krivaju i zaintresovani su za Namještaj 1, gdje su se proizvodile stolice za Ikeu. Nastavila bi se proizvodnja istih tih stolica po istom obrascu za Ikeu, s tim da bi bilo zaposleno minimalno hiljadu radnika. Ugostio sam delegaciju iz Indije, ljude iz kompanije koji su iskazali interes da u Krivaji sklapaju traktore za tursko tržište. Treba im 40.000 traktora godišnje. Mi bismo postali lideri u proizvodnji traktora. Oni trebaju doći krajem mjeseca u posjetu.
