Republički nogometni sudija, Ismet Omerašević (63), jedan od pet paraplegičara Armije R BiH iz Zavidovića, živi u SAD više od trideset godina, uz redovne posjete grada na tri rijeke.
Istinski primjer Bosanca velikog srca i site duše. Čovjek koji svih proteklih godina pomaže i daruje ljudima u potrebi te posebno sportskim kolektivima u gradu u koji se rado vraća, zbog osobne skromnosti nerado priča o sebi.
– Davne 1985. godine otišao sam službeno sa porodicom u predstavništvo naše velike Krivaje u grad Hjuston, država Teksas. Željan izazova, posebno radnog dokazivanja, uspješno sam se uklopio u novi život – počinje životnu priču čovjek sa tri fakultetske diplome.
Naime, s diplomom inžinjera organizacije rada stigao je u Ameriku gdje ubrzo završio pravo, a nakon teškog ranjavanja i drugog odlaska, i ekonomiju.
– Kada je počeo rat vratio sam se dobrovoljno u Bosnu. Rahmetli supruga i tri kćerke ostale su u Sloveniju, a ja sam stigao u svoju Borovnicu. Iskreno, bio sam spreman na sve izazove. I kada sam pogođen, 8. septembra 1992. Zahvaljujući BiH ambasadorici u Hrvatskoj, gospođi Biseri Turković zbrinut sam u Zagrebu. Dijagnozu hrvatskih, potvrdili su i doktori u Americi. Metak 7,9 mm gdje je bio tada, i danas je, u kičmi. Nema predaje. Nastavio sam se boriti za život. A nije bilo nimalo lako.
Velika stvar je, što sam govorio engleski. Novi život sa porodicom počeli smo u Džordžiji, tačnije Atlanti. I evo, do današnjih dana. Veliki biro, kćerke i zetovi, inače Bosanci, su mi podarili četvero unučad. Nažalost, prije deset godina umrla mi je iznenada supruga, što mi je bio najveći udarac. Borim se. Djeca su uz mene, ali i mnogobrojni prijatelji. U međuvremenu, ostvario sam dosta toga, pa sam u mogućnosti da pomažem i drugima – kaže naš sagovornik.
Ismet Omerasevic sa porodicom
Iako nam ne želi konkretizirati, poznat je veliki humanitarni doprinos tokom agresije na BiH, kao i lokalnoj zajednici u svim pogledima društvenog života, posebno boračkoj populaciji i invalidskom odbojkaškom klubu. Uz ostalo, zadnjih godina donirao je novac za asfaltiranje puta u rodnoj Borovnici, za kupovinu kombi vozila IOK Zavidovići, ugroženima u nedavnim elementarnim nepogodama, porodicama slabijeg imovnog stanja i zavidovićkim klubovima, a prije svih ići će donacija i za NK Krivaja. Istovremeno, vakif je i džamije u Džordžiji.
– Svako ko ima mogućnost, dužan je pomoći mlade, sport i kulturu. Pa tako i moja porodica i ja. I raditi ću i pomogati ljudima sve dok budem živ – govori Omerašević, poznatiji kao Izy, po nadimku još iz prvog dolaska u Ameriku, te zaključuje o osobnom slobodnom vremenu.
Ismet Omerašević sa IOK Zavidovići
Kasnu jesen i zimu provodim u Atlanti, gdje dosta radim, a ostalih šest mjeseci u BiH. Veliki sam zaljubljenik fotografije i ribolova. I fejsbuk je nešto posebno. Imam mnogo prijatelja. I psa Rokija u Borovnici. Volim ljude, volim život, samo da nas sve zdravlje služi – istaknuo je za kraj Ismet Izy Omerašević.
Nogometni radnici iz osamdesetih
Omerašević, i sam svojevremeno nogometni sudija vratio se 40-tak godina unazad i prisjetio se mnogih sudaca i kolega iz Opštinskog nogometnog saveza….
– Najstariji aktivni sudija tada bio je Vlado Bonić, a zatim Veselin Nakić, Esad Ahmetović, poznatiji kao Zlatar koji je tada bio u vrhu jugoslovenskih sudija, Salih Grahić, Zoran Nikić, Safet Mehmedić Čapko, Marko Knežević, Begica Čahtarević, Zoran Lukić, Jasko Kalabić, Dobrilo Miljković, Asim Šabanović, nastavnik Đoko, a na čelu našeg saveza bili su i delegati Hasan Ajanović i Sulejman Đerzić, iznad svih Aziz Starčević, kao predsjednik Takmičarske komisije FSJ–prisjetio se Izy, Republički nogometni sudija, dobitnik brojnih priznanja za dugogodišnji volonterski, posebno humaniratni rad u Americi i Zavidovićima.
