Autor: Jasmin Mehić (Posvećeno mojim ‘Brazilcima’)
Uistinu je naselje Ćumurana/Majdan jedino naselje u Zavidovićima koje nema fudbalski teren standardnih dimenzija. A nekad je imalo. Imao je Majdan fudbalski teren u Poljima ( “na Lageru”), ali je zabranjeno igranje i fudbalski teren se pretvorio u privatno vlasništvo ( 2 parcele – jedna je još uvijek u vlasništvu DRSV Zavidovići). Poslije rata, u okviru Općinske lige Zavidovići, FK Majdan je igrao na novom stadionu – pored puta za Dolinu/Aliće, ali je ta zemlja prodana privatniku, uz obećanje da će Općinske vlasti izgraditi fudbalski teren na Davulijama ( prostor između Džeba, Majdana i Alića). Regulacionim planom za uređenje grada, na Poljima je predviđen stadion. Privatnik koji je zauzeo taj prostor, obećao je da je spreman izgraditi stadion na nekom drugom mjestu. Naravno da nisu niti će izgradit’ – a kako će na Davulijama izgradit fudbalski teren kad na Davulijama ni mezarje/groblje nije važno – mješovito mezarje/groblje iz 16. stoljeća koje je 1960. godine uzorano i uništeno, kako bi “Centar” posijao voće. A nije tadašnjoj vlasti bilo važno da spasi i zaštiti vjerovatno najstariju nekropolu u Zavidovićima, kako će ovoj biti važno da napravi stadion!? A korito rijeke Bosne što je izmjenjeno, čak ni Zavodu za hidrologiju nije važno – nije važno korito rijeke Bosne, važnije je nešto ušićarit!
U nedostatku mjesta za rekreaciju i razonodu, omladina se odaje devijantim i anomalnim oblicima ponašanja. Dok npr. u Dolini se stvaraju generacije koje dobro igraju fudbal, u Majdanu/Ćumurani omladina se drogira. I to je fakat, drogira se i Dolinska omladina, ali igraju fudbal na svom terenu ( nek’ ne uzmu na hatur Dolina/Alići – ovo je samo ibreta radi). Pojedinci idu na fudbal u Džebe, na Sutjesku i dr.mjesta da se fizički rekreaišu. Nakon ukidanja vojske i kasarne u Zavidovićima, na tom prostoru je ostao poligon za fudbal, na kojem su jedno vrijeme igrali Ćumuraši i Majdančani, uz redovno prisustvo ekipe iz Novog naselja. Kako je i taj zemljišni posjed prodan, taj stadion je uništen, tako da omladina ovih prigradskih krajeva je ostala bez igrališta.
Paralelno uz pomenuta tri stadiona ( kojih više nema) jedna skupina mladih ljudi, improvizuju stadion među prugama i igraju fudbal na male golove. Neki će reći da su tu igrali jer nisu imali kvalitet da igraju “na Lageru”, no taj mali stadion je jedino opstao.
Zahvaljujući Kruni Ružiću, Nerminu Bobari i Suadu Heriću, zamjenjeni su drveni golovi novim, za tada 1987.godine dobrim željeznim golovima, koji su zavareni i ukopani jedan metar u zemlju. Šipke je dao Hrusto Ferhatović/tada poznati biznismen; cement i rizlu je donirao Taib Ferhatović.
Dimenzije stadiona su 32,4 metra dužina, širina 22 metra; dužina golova 1,5 m, širina/poprečne šipke 54 cm, visina gola 70 cm.
Malo o pravilima : Ekipe se sastoje od po četiri (4) igrača / 3+1, s tim da golman ne smije braniti rukama. Obično utakmice traju po 10 minuta. Ukoliko završi neriješenim rezultatom, pristupa se izvođenju penala – penali koji su sui generis penali. Izvode se tako što golman brani na jednoj nozi. Ukoliko ga lopta pogodi u drugu ( koja je u zraku) nogu, automatski se priznaje gol. Kad jedna ekipa izgubi, ide da “grije šine”.
Mnogi su prodefilovali ovim “stadiončićem” ( nek halale oni koje izostavim) : Ferid Džaferović, Erko Ćosić, Miralem Ćosić, PEćo Mehanović r.a., Velid Gračo, Džimi, Anes Džaferović, Samir Džemin, Berni i Kruno Ružić, Bobi Armin i Nermin, Balče Mahovac, Meša Prnjavorac, Tarik, Verko, Musa, Sančo ( ponekad njegov rođak Mirza iz Tuzle), Samir Ćilim, Sema, Dino Čalto, Amir Kupus, Mirsad-Kemo i Senad Ćosić, Gego, Leli, Emir, Lajfi, Logos – ikona, Kinez, Muhe, Ugalj, Kokara Adis, Džeger, Đeno i Sejo Mehanović, Samkec i Jalac Memišević, Askec, Taib, Supa, Vicko, Irfan, Sani, Košpa,Sabro, Memo, Mima,Ljaka, Pekma, Cipo, Dino Mehanović, Bide, Beno, Pohara itd..
Svake hefte fudbal se igra u više termina ( osim zimskog perioda, mada se ponekad poigra i po snijegu), i taj fudbal je tradicija u ovom prigradskom mjestu. Ovaj teren je jedinstven u Zavidovićima ( postoje još tereni za fudbal na male golove u Novom naselju, Gvozdenom mostu, u zadnje vrijeme fudbal na male se igra na Sutjesci i na Carevima, ali nemaju ovakve golove) jer se uređuje svake godine zbog neravnog terena, uz opasnost za život čestim prolaskom vozova.Sa aspekta sigurnosti, ovaj stadion je “opasan” jer vozovi često saobraćaju, a publika mora ustajati sa tribina – šina, kako ne bi nastradala. Do prošle godine nekima je bila simpatična,a nekima je problem bila kanalizacija, koja je sada riješena i zatvorena.Fudbal se igrao ponekad pod reflektorima jer želj.stanica nije sebi mogla dozvoliti da neko krade pšenicu iz vagona koji su poredani uz stadion. Ovih dana traju akcije uređenja i čišćenja stadiona. Ovo fudbalsko igralište smo prinuđeni, iako je na željezničkoj zemlji, braniti i održavati, a vlast će biti pitana šta je učinila za mlade ljude ovih prigradskih naselja – a mi svoj hak ne damo!
Tradiciju igranja na ovom kultnom stadionu ćemo nastaviti i prenijet’, nadam se, na mlađe generacije.
Zdici.info
