Kada ste bolesni, kada se povrijedite ili kada je potrebno da njegujete bolesnog člana uže porodice, imate pravo da ne idete na posao i za to vrijeme dobijete plaćeno bolovanje.
Da biste ostvarili ovo pravo, potrebno je da Vaš ljekar ili nadležna ljekarska ustanova potvrdi da niste u stanju da radite. Ako bolovanje ne otvorite po zakonskoj proceduri koja je za to propisana, ne možete da očekujete ni plaćeno bolovanje, a možete i da dobijete otkaz, jer će se smatrati da ste neopravdano odsustvovali s posla. Potrebno je da svaki zaposlenik zna kako je zakonski regulisano ovo pravo.
Pravo na bolovanje se može ostvariti iz jednog od sljedećih razloga:
1.) Bolest ili povreda van rada;
2.) Profesionalna bolest ili povreda na radu;
3.) Bolest ili komplikacija u vezi sa održavanjem trudnoće;
4.) Mjera obavezne izolacije kao kliconoše ili pojava zaraznih bolesti u okolini;
5.) Njega bolesnog člana uže porodice.
U slučaju privremene spriječenosti za rad zbog bolesti ili ozljede radnici imaju pravo na punu redovnu naknadu od svog poslodavca u određenom vremenskom periodu. Pravo osiguranika na bolovanje utvrđuje izabrani doktor koji pruža primarnu zdravstvenu zaštitu u zdravstvenoj ustanovi, odnosno u privatnoj praksi. Radnik nema pravo na naknadu za bolest ako se namjerno sam onesposobio, ako je spriječenost rezultat njegove nepažnje, ako ne javi nadležnom doktoru u roku od tri dana od dana nastupanja spriječenosti ili ako namjerno sprečava ozdravljenje ili osposobljavanje za rad.
Novčanu naknadu za bolovanje isplaćuje poslodavac za prvih 42 dana odsutnosti na poslu zbog bolesti, dok se za isplaćene naknade duže od 42 dana bolovanja može refundirati od relevantnog fonda zdravstvenog osiguranja. Minimalni iznos te naknade je 80 posto plaće konkretnog zaposlenika.
Poslodavac za bolovanje duže od 42 dana, također, isplaćuje isti minimalni iznos naknade, s tim da se od fonda nikada ne može refundirati za cjelokupne isplaćene iznose naknada plaća, već samo za iznose 70 – 80 posto od prosječne neto plaće u FBiH.
Koja su prava i obaveze radnika koji je na bolovanju duže od šest mjeseci?
Prema zakonu, ako bolovanje traje neprekidno ili u prekidima ukupno 12 mjeseci za istu bolest u toku dvije kalendarske godine, izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite obavezan je uputiti osiguranika nadležnom organu penzijskog i invalidskog osiguranja koji donosi ocjenu radne sposobnosti i invalidnosti, najkasnije u roku od 60 dana od dana prijema prijedloga izabranog doktora medicine. Osiguranik ima pravo na naknadu plaće na teret sredstava kantonalnog zavoda osiguranja, odnosno na teret sredstava pravnog ili fizičkog lica u slučaju povrede na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti do navršenih 14 mjeseci neprekidnog trajanja privremene spriječenosti za rad. Ako nadležni organ penzijskog i invalidskog osiguranja ne donese ocjenu radne sposobnosti i invalidnosti u roku od 60 dana, kantonalni zavod osiguranja će i dalje isplaćivati naknadu plaće osiguraniku, ali je nadležni organ penzijskog i invalidskog osiguranja obavezan vratiti isplaćenu naknadu kantonalnom zavodu osiguranja, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva za povrat. Što se tiče radnih prava, ukoliko ne postoji mogućnost da se radnik koji je bio privremeno spriječen za rad duže od šest mjeseci vrati na poslove na kojima je radio ili na druge odgovarajuće poslove, poslodavac ga može rasporediti na druge poslove prema njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, a ukoliko ne postoji mogućnost ni takvog raspoređivanja, poslodavac može, nakon sprovedenih konsultacija sa vijećem zaposlenika otkazati radniku ugovor o radu, u skladu sa Zakonom o radu FBiH.
Kako popstupiti ukoliko radnik ne dolazi na posao određeni period, a nakon toga donese potvrdu o bolovanju?
Prema odredbama Zakona o radu FBiH izričito je propisano da je radnik dužan, najkasnije u roku od tri dana od dana nastupanja spriječenosti za rad, pisanim putem obavijestiti poslodavca o privremenoj spriječenosti za rad. Ako je odsustvo od pet dana ili neprijavljivanje bolovanja propisano pravilnikom o radu kao teža povreda radnih obaveza ili teži prestup, poslodavac je dužan sprovesti propisani postupak otkaza bez otkaznog roka, omogućiti radniku da se izjasni o činjenicama koje mu se stavljaju na teret, omogućiti mu podnošenje zahtjeva za zaštitu prava drugostepenom organu, a tek kad bude radniku dostavljeno konačno drugostepeno rješenje, taj dan je dan otkaza ugovora o radu.
Našu državu i resorna ministarstva zajedno sa zavodima zdravstvenog osiguranja čeka usaglašavanje propisa u oblasti zdravstvenog osiguranja – dio reformi koje od naše zemlje traži Europska unija, međunarodni kreditori, ali i vlasti na što su se naše institucije i obavezale. Sadašnji zakoni o zdravstvenom osiguranju različito regulišu visinu naknade plaće koju je poslodavac obavezan isplaćivati zaposlenicima na bolovanju, kao i periode u kojima isplate takvih naknada plaće padaju na teret poslodavca. Radi boljeg položaja kako zaposlenika tako i poslodavca neophodno je sprovesti usaglašavanje propisa o zdravstvenom osiguranju na nivou cijele BiH.
