Piše: Ismet (H) Fazlić
O neprimjerenom govoru je riječ. Nisu li komentari koje imamo priliku svakodnevno čitati na našem i drugim portalima dokaz da smo naučili govoriti, ali ne i komunicirati. Autori negativnih i uvredljivih komentara planetarno prozvani “hejteri” toliko su evoluirali da su počeli mrziti sve i svakoga. Oni najčešće targetiraju i prozivaju poznate i javne ličnosti do te mjere, ne bili ih hudnici obeshrabrili da nešto pametno kažu,urade ili napišu. Ako je sve dobro kazano i učinjeno uvijek se može izvući nešto iz konteksta i okrenuti na bolesnu šegu. Primjerice, vidjeli smo to u komentarima nakon što je Fadil Novalić, premijer Federacije BiH, ispratio timove za spašavanje u Tursku. Ništa manje nisu brutalni prema onima koji ne dijele isto mišljenje o drugoj osobi, događaju ili pojavi, naprotiv sa njima je užitak dupli. Da bi bili u svom sebičnom elementu i osigurali hranu za svoje gladne duše istrajavaju u ponavljanju tobože ispravnih i humanih mantri i u maniru lovaca skupljača traže žrtve. Ovovremeni FB lovci i skupljači baš me podsjećaju na simpatične Bušmane. Da podsjetim oni bi danima pratili žrtvu (lovinu). Kada se lovina koju prate napokon pregrije i umori, onda je dokrajče.
Prema uhodanom receptu vijesti iz domena crne hronike, politike, uspješni ljudi iz ekonomije ili druge sfere života, haman su idealni za dnevni izliv frustracije, nekontrolisanog bijesa i općeg nezadovoljstva. E sada kada neko sa duševnim boljkama ili paćenik treba formulisati stav ili objavu tj. odapeti otrovnu strelicu onda vidimo da ta osoba u svom literarnom uradku pati još od nedostatka obrazovanja, kulture, intelegencije a ponajviše kućnog odgoja.
Hipotetički , kada bi neko u našem gradu izbio u prvi plan, neko ko je krenuo sa nule, neko ko je znanjem, krvlju i znojem stekao ime, po već viđenom scenariju nekim čudom istovremeno se pojavi neko moralniji kako bi ga učinio brže/bolje nemoralnim i kvarnim. Ono što je zabrinjavajuće prisutni govor koji sadržava uvredu, psovku i mržnju sistemom cikličnih krugova se svakodnevno širi putem pratitelja i istomišljenika potiskujući iz javnog prostora uspješne, realizirane, neistomišljenike, one sa lijepim manirima i manje sklonim javnoj konfrotaciji i svađi. Jesmo li na prekretnici da u našoj kulturi i zajednici, blago rečeno uvredljivi narativi postanu normalni i prihvatljivi?
Ne čini li se da pasivno nasilje FB bušmana predugo traje?
Često se pitam da li ljudi koji funkcioniraju sa neugodnim mislima i riječima doista bolje razumiju društvene procese u našem slučaju puls mahale i pokušavaju nam reći da je doista sve pogrešno, sumorno, nemoralno, bezobzirno, potpuno beznađe? Jasno je da mržnja i nezadovoljstvo proizilaze prije svega zbog društvenog statusa pojedinaca. Poznajući nas, rijetko ko za svoj lični status okrivljuje sebe-logično, drugi su krivi. Postali smo krotki i povodljivi, vrlo često (ne) spremni da nas ponesu tuđi negativni stavovi koji su najčešće uzrokovani i upakovani sebičnim motivom- šta ja time dobijam?
Korijen ove štetne pojave je iskonska. Empatični patuljci, smutljivci, barbari od postanka ljudskog roda su nezadovoljnici, gunđala koji nisu evoluirali u ljudsku vrstu dostojnu da se neko bori za njihova prava. Životna zadaća primitivaca je jasna istrajati na putu, a to je primitivno okruženje. Kako se onda ti isti mogu nadati boljem a istovremeno ne činiti ništa da budu bolji ljudi. Doista je nekima teško pomoći. Ne trebamo ih ignorirati nego se oni sami jednostavno trebaju maknuti i KLONITI se platformi gdje se sučeljavaju razumni. Neko je lijepo primijetio ako sami ne postanemo promjena koju želimo vidjeti u svijetu promjena se neće nikada dogoditi. Na žalost, mnogi od nas čekaju da se drugi promijene prvi. Uprkos svemu, dolaze nam bolji dani; zovu se petak, subota i nedjelja.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno stanovišta i uređivačku politiku portala Zdici.info
