Malo koji klub u Bosni i Hercegovini, pa i šire, može da se pohvali sa tako dugom tradicijom i bogatom historijom kao Nogometni klub Krivaja. Osnovan je krajem 1919. godine, kada je u malu bosansku čaršiju, čiju je privredu činila pilana, donesena prva nogometna lopta.
Donijeli su je braća Miler i Konrad Mitlmajer, najverovatnije češki studenti. Uskoro su iz Sarajeva, gdje se kao rijetko gdje već pikala lopta, doneseni oprema i pravila igre. Još nije tačno utvrđeno da li je prvi protivnik bila ekipa iz Dervente ili vječiti rival iz Žepča.
Naime, tih godina najveći protivnik „crvenima“ bila je komšijska ekipa iz Žepča, osnovana nešto kasnije. Pošto u okolini, ni u Bosni, nije bilo mnogo nogomentih klubova, Krivaja je odlazila na gostovanje u Hrvatsku.
U periodu 1922–1925 igrali su sa zagrebačkom Spartom i Marsonijom iz Slavonskog Broda. Već 1927. godine Krivaja postaje protivnik za respekt, pogotovo za tek osnovane klubove; Ozren iz Doboja, Jadran iz Visokog, Bojnu iz Travnika, Hrabri iz Teslića…
Nerijetko Krivaja gostuje i dostojno reprezentuje zavidovićki nogomet u većim mjestima, Sarajevu i Tuzli.
Tek 1933. godine formiran je Upravni odbor kluba čiji je predsjednik bio Vlado Guteša. Na utakmice putovalo se vozom, a za komšijski derbi, koji je bio pravi nogometni događaj, organizovana su zaprežna kola i fijakeri.
Nakon oslobođenja, 1945. godine, nogometni klub je obnovio rad i nastavio da u vrlo teškim uslovima postiže dobre rezultate. Osvajanjem prvog mjesta u zeničkom podsavezu izboren je plasman u Sarajevsku zonu, gdje su dugo godina bili vodeći klub. Glavno igralište se nalazilo u blizini današnje Željezničke stanice, a kasnije klub je preseljen na desnu obalu rijeke Bosne.
Osvjetljenjem stadiona 1950. godine, proslavljena je 30. godišnjica kluba. Istina, priručni reflektori su služili nekoliko dana, ali je to u to vrijeme bio prvi osvijetljeni stadion u BiH. Noć uoči slavljeničkog turnira, megdan pod reflektorima podijeli su Sarajevo i Željezničar…
Najveći uspjesi ovog kluba su takmičenja u Međurepubličkoj ligi bivše države i takmičenje u Prvoj B ligi BiH. Klub je uvijek imao stabilnog sponzora u IP „Krivaja“, preduzeće svjetskog imena i reputacije.
NK Krivaja dobitnik je brojnih društvenih priznanja, među kojima izdvajamo: Zlatnu plaketu NSJ (1985) Zlatnu plaketu NS BiH (1978), Spomen plaketu općine Zavidovići. Pored kluba mnogo aktivista i organizacija je dobilo vrijedna javna sportska priznanja. Zlatnu plaketu sa poveljom NSJ (1987), Aziz Starčević je primio priznanje Zaslužni nogometni radnik (1987), a Rudo Bartolović je dobio Srebrnu plaketu NSJ. Srebrne plakete NSJ su također dobili: Matija Mladinović, Pero Sertić i Hasan Ajanović (1987), te Pohvalnice NSJ Slavko Milovanović i Aleksandar Popović.
Prvi tim se takmiči u Drugoj ligi Federacije BiH, grupa Centar. Juniorska, kadetska, pionirska i predpionirska ekipa se sa dosta uspjeha takmiče u okviru NS Zeničko-dobojskog kantona. U klubu je aktivna i Škola nogometa „Krivajaš“, koja okuplja dječake uzrasta od 7–12 godina. Kroz sve ove selekcije okuplja se preko 120 mladih. Klub je uključen i u Otvorenu zabavnu školu nogometa, koja se organizuje za dječake i djevojčice Maglaja, Žepča i Zavidovića i šire.
Na kraju, s ponosom ističemo. Zavidovići i NK Krivaja imaju i svoje reprezentativce, braću Sušić, koji su nastupali za reprezentaciju Jugoslavije. Sead je igrao za Crvenu zvezdu, a Safet – popularni Pape, za Sarajevo, zvanično proglašen za najboljeg nogometaša naše zemlje svih vremena, a i najuspješniji selektor BiH. Mladen Bartolović i Vahidin Čahtarević, igrali su za našu najbolju selekciju, a Edin Avdić je branio za Amatersku reprezentaciju BiH.
Piše: Irfan Isović
