Literarni uredak sačinjen na osnovu nasumično odabranog leksičkog fonda:
adeš, adet, bezdjetna, beša, beli, berbo, bahuljati, babine, badac, bljuhavica, cvijetak, čimbur, čalakati, đinđuha, hrzanje, jaram, kihavica, nanule, nakrhati se, omutljati, Pašan, resum, rehulja, safun, selam alejć, sinija, sibijan, sijeldžija, splačine, sokačić, sunašce, svrtak, svitnjak, spadalo, Sebija, sjerota, šećerlama, šibalo, šušak, šeftelija, šćene, tić, toska, truhla, teljig, ubogalj, ufati se, upahnuti, ušćinuti, zajedluk.
Blagoslovljena porodica
Teško se živjelo. Dolaskom nove vlasti svaka kuća velik resum plaćala. Mnogo sjerote bijaše u selu. Jedva se krpio kraj s krajem.
– Selam alejć, hanuma – prozbori Pašan.
– Alejćumu selam. Završio s poslom ? Da ti kahvu pristavim ?
– Dobro bi sjela jedna. Sve mi se omutljalo od umora.
Sebija-hanuma pristavi kahvu i jelo. Miris čimbura širio se po kući.
– Došla mi danas mušterija, moj adeš, za onu staru rehulju – progovori Pašan – prodat ću, nema nam druge. Težak vakat doš'o, a i dijete će ako Bog da ubrzo.
Sebija-hanuma dugo godina bijaše bezdjetna. Neki vele da je zbog toga s ovog svijeta nazor htjela otići, ali Pašan u pravi čas uletio u čardak.
Pašan završi s jelom.
– Boga mi, dobro sam se nakrh'o.
– Ti ne znaš malo nego trpaj, trpaj dok ne nestane mjesta. Oči proklete, a nemaš kud s tim.
Pašan je berbo. Kako ne imade svoj sibijan, nije plaho znao s djecom. Ali niko se nije žalio.
Snoćalo se pa oboje odoše na počinak. Valjalo im je sutra na njivu uraditi štagod.
Živjeli su u sokačiću nadomak rijeke. Sebija-hanuma je izdaleka došla. Malo ko zna otkud Pašan naleti na nju. U to vrijeme bila je bljuhavica i pljusak pa neki vele da joj je Pašan pokucao na kapiju dok se oluja ne smiri. Vele da nisu ašikovali duže od tri dana, ali veselje im potraja sedmicu. Dok mu babo nije preselio, dobro su živjeli pa napraviše svadbu kakvu selo vidjelo nije.
U sokaku bijaše adet klanjati jaciju pa u krevet. Nije Pašan bio neki vjernik pa namaz katkad zanemari, ali Sebija se ufala da će doći tobe.
Hanuma ustaje prva. Klanja namaz pa pravi jelo da se na njivu ponese. Pašana jutros uhvati kihavica pa se probudi. Sebija mu donese safun i vodu da se razbudi i umije. Haman ga je danas zajedluk uhvatio, pomisli ona.
Pašan ušćinu hanumu.
– Ne šćipaj – zagalami ona, a lice joj zasjalo kao sunašce.
– Šefteliju ću posjeći. – reče Pašan – Ima i drugih voćki, ova je beli truhla. Neće se s nje ništa čalaknuti.
– Nemoj bolan, Pašane. Tići se izlegli. Nek stoji, ne smeta nam.
U drugom stanju Sebija je mnogo osjetljiva. Malo-malo pa zaplače. Svakog žali pa ju često toska obuzme. Jučer ugledala starog komšiju, ubogalja, sjetila se svog evlada u stomaku pa cijeli dan Boga molila da joj čeljade hairli bude.
– Hajmo – progovori Pašan.
Hanuma skinu đinđuhe, obu nanule i krenu. Napolju se čulo hrzanje konja.
Pašan je stavio teljig i jaram na volove, uzeo šibalo, a hanuma otišla prva. U trudnoći se i životinje plašila. Veli, može joj šta uraditi. Imali su malo šćene pa ga Pašan odveo jer se Sebija plašila šušaka.
Hanuma je bahuljala polahko, Trudnoća joj je otežavala hodanje. Odvezala je svitnjak na dimijama da joj olakša. Nešto joj upahnulo oko pa zastade, a Pašan se uplaši te ostavi volove i potrča ka hanumi.
– Hajde ti kući, nije pos'o za tebe. Sam ću ja – brižno reče Pašan.
– Čuvaj se da ne bi sve završilo k'o u svrtku.
Sebija se postidi.
Pašan ugleda Mujinog sina, badca, i pozva ga.
Taj Mujin sin bijaše spadalo, odjeća mu k'o splačine. Bio je najokorjeliji sijeldžija u selu, ali u duši nema boljeg od njeg.
– Bi l’ odveo moju hanumu kući, Ahmete ?
– Bi’, što ne bi’ ?
– Hajde, možda i šećerlamu dobiješ – kroz smijeh reče Pašan.
Sebija ode, a Pašan ostade sam. Htjede nastaviti s poslom, ali sinu mu nešto. Dijete će ubrzo, trebalo bi se pripremiti.
Ostavi volove i napusti njivu.
Hanuma se zabrinula. Jelo na siniju stavila a Pašana još nema.
Kad joj crne misli počeše kovitlati glavom, neko pokuca na kapiju. Ona brže-bolje izleti.
Na kapiji stajaše Pašan. Pored sebe stavi bešu, priđe hanumi i dade joj cvijetak. Sebija od sreće zaplaka, a plod njihove ljubavi porani.
Sutradan je džemat došao na babine.
Husanović Elma, IV4
MANJE POZNATE RIJEČI: adeš – imenjak; berbo – osoba koji suneti djecu; bahuljati – ići nesmotreno; badac – onaj koji bdije, stražar; čalakati – tresti; omutljati – postati mutan; resum – porez; rehulja – ovca s rijetkom vunom; sibijan – djeca; svrtak – vrtlog; šušak – vrsta krpelja; šeftelija – breskva; toska – tuga; ubogalj – sakat čovjek; ufati se – nadati se; zajedluk – zlovoljnost.
