Naša omladina možda ne može ništa započeti sa imenom ovog velikog bosansko-hercegovačkog alima-hafiz Ibrahim Trebinjac. Kod nas starijih, ovo ime udari kao bumerang u sjećanju. Alim. Kurra hafiz. Završio “Azhar”. Spušten u kabur na svoj rođendan. Allah rahmetile! Kako je postao hafiz Kur’ana!?

Pričao mi je moj hafiz Halid Hadžimulić o njemu slijedeće:

Kada mu je bilo oko pet godina, njegovi su davali iftar pred kraj ramazana, pa se mahalska ulema (Tada je na dnevnim namazima u Begovoj i u okolnim džamijama bilo po četiri-pet safova ahmedija!) sakupila oko sofre u kući Ibrahimovih roditelja.

On, kao i svako malo dijete, nestašan i radoznao, sramežljivo bi provirivao kroz šipilo vrata, ko sjedi za sofrom i prije svega, ( u vrijeme oskudice iza prvog svjetskog rata) šta je na sofri!?

Mati bi ga u prolazu kroz halvat zivkala i tegljila za rukav, da ne smeta i ne viri kroz vrata- djeci je mjesto u hodniku! Nuto pred iftar, ona unese lonac sa čorbom za iftar i pokuca Ibrahimovom ocu, da izađe i stavi, pred postače na sofru, uzavrlu čorbu. Kad se vrata otvoriše, dječak Ibrahim zvrknu u sobu prema sofri, zapne nogom za prag, pa se uhvati za oca, koji zatetura i prosu lonac sa čorbom! Sto huja izbi iz njegove majke, kad vidje šta se desi pa poviknu na glas:

Da Bogda ti sine necr ( htjede reći necrko, pa kad vidje da samo ulema sa ahmedijama i čalmama sjedi oko sofre, sve hafizi), ona se uhaviza: “Da Bogda ti meni sine hafiz bio!” U tom momentu zauči iftarski ezan “Allahu ekber, Allahu ekber!, a prisutni postači uzjagmiše sa “Amin”!

Znamo da je jedno od vremena kada se prima dova, iftarsko vrijeme.

Par godina kasnije, još kao dječak, Ibrahim postade hafiz Kur’ana i do smrti kao daija i alim kakvog je Bosna rijetko imala!

Učimo jedni drugima dove! Neka roditelji uče dove svojoj djeci a djeca roditeljima. Vjernici jedni drugima uče dove.

Komunisti su ga zatvarali, kada su hapsili mlade muslimane i patili ga; nisu mu dali Kur’an u ruke a on je, Allahovom voljom na papire za pisma, olovkom, napisao sav Kur’an napamet! U tamnici! Bez greške! Allahu ekber!

Čini mi se da se ovaj rukopis Kur’ana može vidjeti u Gazi Husrevbegovoj biblioteci.

Znajmo, mi koji se malo družimo sa Allahovim Govorom, a na ormarima nam se nalaze besplatni primjerci Kur’ana, da su naša braća, naši stariji, ginuli za nur svjetlom jednog jedinog harfa! I mi ćemo, bez sumnje biti pitani za naš Kur’an u kući! Allah im rahmet ile!

A gdje smo mi?

(Bosnjak.ks.com)