Predizborna kampanja je u punom jeku, pojedinci ne biraju sredstva kako bi došli do cilja, mnogi žele u vijećničke klupe, a pitanje je ima li onih koji se za vijećnička mjesta bore radi opće, a ne lične koristi.

Skoro svaku noć u mnogim selima i gradovima širom BiH slušamo predizborna obećanja mnogih stranaka.
Svi nude rješenja, bolje uslove života, prosperitet za mlade ljude, kao što su nudili i obećavali prethodnih godina.

Koliko je samo izbora dosad prošlo, ali niko od nas nije svjedočio spektakularnim, divljenja vrijednim promjenama.

Mnogo je onih koji su ubjeđeni kako će baš njihov ulazak u vijeće donijeti napredak gradu i zajednici.

Koliko je samo pojedinaca koji su već po nekoliko mandata u vijeću, a osim podizanja ruke i ubiranja mjesečnog paušala, aktivnosti za pohvalu i nije bilo.

Dok je vijećnički paušal bio mizernog iznosa, liste za potencijalne vijećnike bile su znatno manje.

O  ti, koji si kandidat za vijećnika, zapitaj sebe da li se boriš da uđeš u vijeće radi općeg ili ličnog interesa.

Kada odgovoriš sam sebi, zapitaj se ponovo, čemu napadi drugih protukandidata na društvenim mrežama, te nazivanje njih pogrdnim imenima.
Iako prođeš, jesi li siguran da ćeš ruku podizati radi općeg dobra, ili onda kada dođe naredba iz vrha.

Kada prođeš i zasjedneš u vijećničku stolicu, neka ti na umu bude  da ćeš je kad tad napustiti, da paušal i mandat ostaju iza tebe, kao i sve ostalo, a da tebi, s dobrim i lošim djelima, valja pred Boga stati, zato razmisli kada i u čije ime ruku podižeš.

(Foto: Arhiv)