Mariam Sabbah, devetogodišnja djevojčica iz Deir al-Balaha u centralnoj Gazi, spavala je čvrstim snom u noći 1. marta kada je izraelska raketa pogodila njen dom. Prvi projektil je prošao dovoljno blizu da preplašena djeca izlete iz svojih kreveta, ali kada je Mariam potrčala prema roditeljima, uslijedio je drugi udar. „Vidjela sam je kako trči prema meni i onda se sve pretvorilo u dim i eksploziju,“ prisjeća se njena majka Fatma Salman.
Kada su je konačno pronašli, Mariam je ležala onesviještena u lokvi krvi – lijeva ruka joj je bila otkinuta, a tijelo izrešetano šrapnelima. Osim amputacije ruke, zadobila je teške povrede abdomena i karlice – šrapneli su joj probili bešiku, maternicu i crijeva.
Još jedno dijete Mariam Sabbah, devetogodišnja djevojčica iz Deir al-Balaha u centralnoj Gazi, spavala je čvrstim snom u noći 1. marta kada je izraelska raketa pogodila njen dom. Prvi projektil je prošao dovoljno blizu da preplašena djeca izlete iz svojih kreveta, ali kada je Mariam potrčala prema roditeljima, uslijedio je drugi udar. „Vidjela sam je kako trči prema meni i onda se sve pretvorilo u dim i eksploziju,“ prisjeća se njena majka Fatma Salman.Kada su je konačno pronašli, Mariam je ležala onesviještena u lokvi krvi – lijeva ruka joj je bila otkinuta, a tijelo izrešetano šrapnelima. Osim amputacije ruke, zadobila je teške povrede abdomena i karlice – šrapneli su joj probili bešiku, maternicu i crijeva.„Ona hitno treba specijaliziranu dječju rekonstruktivnu operaciju,“ objašnjava dr. Mohammed Tahir, britanski hirurg koji je volontirao u bolnici Al-Aqsa. „Amputacija je visoko na nadlaktici i zahtijeva višefazne zahvate i specijalnu protezu. Bez toga, teško će ikada voditi normalan život.“Mariam je samo jedno od desetina hiljada djece u Gazi koja su zadobila teške povrede u gotovo dvije godine stalnih izraelskih napada. Prema podacima, više od 64.000 ljudi je ubijeno – većinom žene i djeca – a zdravstveni sistem u Gazi praktično je pred kolapsom. Bolnice su oštećene ili uništene, ljekari rade bez osnovnih lijekova i opreme, a blokada otežava dotok svega, uključujući medicinske zalihe. zarobljeno u limbu je desetogodišnji Ahmed Duweik. Tokom napada na izbjeglički kamp Nuseirat izgubio je ruku, zadobio teške povrede mišića i živaca i od tada pati od fantomskih bolova. Pored fizičke patnje, Ahmed se budi svake noći vrišteći i grčeći se od straha. Bez hitne rekonstruktivne operacije i proteze, njegova prognoza je loša.
„Smrtna kazna za nevinu djecu“
Dr. Mosab Nasser, direktor medicinske organizacije FAJR Global, koja je organizovala evakuaciju ove djece, kaže da je zabrana viza „de facto smrtna kazna za najnevinije žrtve rata“. „Radi se o šačici djece s teškim, životno ugrožavajućim povredama. Ova liječenja su njihova jedina šansa. Apelujemo na američku administraciju da odbaci retoriku podjela i potvrdi svoju humanitarnu ulogu,“ poručuje Nasser.
Iz State Departmenta su za Guardian potvrdili da je izdavanje viza „privremeno obustavljeno“ radi „dodatnih sigurnosnih provjera“, pozivajući druge države – poput Francuske, Australije, Velike Britanije i Kanade – da pomognu.
Život na pauzi
Do tada, Mariam, Nasser i Ahmed ostaju u pregrijanim, skučenim sobama egipatske bolnice, bez pristupa specijalistima i bez jasnog odgovora šta ih čeka sutra. „Osjećamo se bespomoćno,“ kaže Ahmedova majka, držeći sina za ruku. „Sve što možemo jeste da se molimo da viza dođe prije nego što dođe smrt.“
