Ženski rukometni klub Krivaja jesenju polusezonu u društvu najboljih ženskih klubova BiH završio je na solidnom, 3. mjestu. U narednom periodu uprava, odnosno trener Damir Memić sumirat će jednu od najuspješnijih godina u historiji rukometa za dame u gradu na tri rijeke. U međuvremenu, utiske slažu i rukometni kibici u Zavidovićima. Gradu bogate tradicije popularnog sporta, koji bez obzira na sve finansijske probleme odolijeva teškim vremenima. Bez imalo dileme, za posljednje uspjehe zavidovićkih rukometašica zaslužne su sve djevojke, struka i vodstvo kluba. Ipak, u vrlo dobrom timu, jedna rukometašica izdvaja se po izuzetnim igračkim kvalitetima. Jasmina Selmanović, osobnom kreativnošću, golovima i filigranskim asistencijama, ali i srčanom igrom u oba pravca, jednostavno, preporodila je ekipu Krivaje. Bio je to povod da sa Jasminom “popijemo kafu”!
SPORTZDK: Jasmina, po mnogima, Vi ste najbolja igračica u novijoj historiji ŽRK Krivaja.
SELMANOVIĆ: Nemojte, ne mogu to ni komentirati. Samo znam, da za sve ovo dobro, svi smo podjednako zaslužne i zaslužni. Cure, naš trener, i uprava – iznenađena pozivom za intervju, zahvalila, te veoma skromno progovorila je rukometašica koja je u grad rukometa stigla iz susjedne Srbije.
SPORTZDK: Molimo Vas predstavite se našim čitaocima. Gdje ste se rukometno školovali?
SELMANOVIĆ: Imam 22 godine, a rukometom se bavim već 12 godina. Iz Smedereva sam, iz Srbije. Iako sam igrala u više klubova, ipak, sve o rukometu naučio me prvi trener, Jovica. Igru, finte, taktiku za taj nivo, ma uglavnom sve, još dok sam igrala za Radince. Kasnije, sve je bila samo nadogradnja. Kao srednjoškolka provela sam četiri godine u beogradskoj Crvenoj zvezdi. Istovremeno sam igrala za mladu, te naredni dan za prvu ekipu. Sezonu sam posuđena bila u mali klub Kučevo. Mislim da mi je to sve pomoglo, da dođem u ovaj status. Za mladu igračicu najvažnije su utakmice, jer samo se tako dolazi do samopouzdanja. Inače, prethodne dvije sezone igrala sam za Loznicu. Moram istači, u klubu iz Beograda sve je bilo na fizičkoj pripremi. Imali smo jaku ekipu, a posebno se isticala golmanica Marija Čolić, sada brani za Francusku. Imala je strašnu ruku za kontru…
SPORTZDK: Da li je pozicija organizatora igre, odnosno srednjeg beka, Vaša prirodna pozicija?
SELMANOVIĆ: Nije. Do dolaska u Krivaju, uglavnom igrala sam na poziciji lijevog krila, i po potrebi na mjestu pivota. Trener Damir me nakon nekoliko treninga u Zavidovićima isforsirao na mjestu srednjeg beka. I evo, kažu, imao je dobar osjećaj. Dobro ide. Sve za kolektiv.
SPORTZDK: Kako ste došli u Krivaju?
SELMANOVIĆ: Branka Radovanović je „kriva“. Moja saigračica iz Loznice, sada cimerica. Ona me pozvala. Imala sam razgovor s predsjednicom, dogovorila se i ostala. Moram istači, da sam ljetos imala i istu ponudu Goražda. Iskreno, Branka je prevagnula. Nisam se pokajala. Sretna sam ovdje.
SPORTZDK: Kažu da ste i ranije dolazili u Zavidoviće.
SELMANOVIĆ: Istina. Gostovala sam ovdje prije nekoliko godina s Crvenom zvezdom. I eto, vratila se.
SPORTZDK: Na kraju jeseni ostali ste treći. Kakav je kvalitet ženskog rukometa u BiH?
SELMANOVIĆ: Solidan. Grude su najbolje, ali ne previše bolje od nas. Mi smo dole podbacile, više psihički, nego igrački. Startale 0:9, vadile se u nastavku, ali bilo je kasno. Minimalni porazi u Goraždu i Ilidži, nisu za komentara. Pravu vrijednost vidjeti ćemo kada mi budemo domaćini. Ne, o suđenju ne bih pričala. Bihać je jak. Jedinstvo iskusan tim. Mira dobra sa golmanicom Vukliš Darijana. Zajedno smo igrale u Crvenoj zvezdi, ona je branila i za reprezentaciju Srbije. Da, i Mostarka Amanda Marić je tada igrala s nama za klub iz Beograda. Ostale smo dobre.
SPORTZDK: Kako Vam je u Zavidovićima, i u ŽRK Krivaja?
SELMANOVIĆ: Dobro sam se uklopila. A i sredina je pitoma. Nisam imala problema. Tih, miran grad. Još mi je ljepše kako sam počela trenirati djevojčice. Klub je zdrav kolektiv. Fine i neiskvarene djevojke. Ne mogu ni jednu više izdvojiti od ostalih. Odlično sam primljena. Oduševljena sam publikom. Iskreno, u Srbiji nema ovoliko publike na utakmicama, niti te atmosfere. Imala sam tremu protiv Bihaća, debi, a dobro bilo na kraju. Inače, kada se dobro pripremimo, nema frke. Utakmica je odraz treninga.
SPORTZDK: Angažovani ste i kao trenerica u Školi rukometa. Ima li potencijala?
SELMANOVIĆ: Ima, itekako. Ja treniram grupu od 20 djevojčica. Predivne su. A rade još moja saigračica Ernada i trener Ajdin. Imamo ukupno oko stotinu djevojčica raznih uzrasta. Nema brige za ženski rukomet u Zavidovićima. Nove rukometašice dolaze u narednim godinama…
SPORTZDK: Ambicije, privatno i sportski, gdje se vidite u budućnosti?
SELMANOVIĆ: Ostajem i narednu polusezonu u Zavidovićima. Uostalom, zašto nešto mijenjati, ako ide dobro. A i ova djecu su mi prirasla srcu. Ne razmišljam previše daleko. Zdravlje je najbitnije. Pa ovako. Trenirati više i jače. Jednog dana voljela bi igrati u jačem klubu u Evropi.
SPORTZDK: Ukoliko bi došao poziv za reprezentaciju BiH, da li bi ste se odazvali?
SELMANOVIĆ: Rado. Ipak, bojim se da nema osnova nadati se zbog državljanstva. Mislim da nemam ni po ocu, ni po majci porodične veze s BiH.
SPORTZDK: Kako Jasmina provodi slobodno vrijeme u Zavidovićima? Gdje izlazi? Ima li mladića?
SELMANOVIĆ: Slobodna sam. Prije nekoliko mjeseci prekinula sam vezu. Nemam ni menadžera. Družim se s curama iz kluba, i s rukometašima Krivaje. Dobra raja, kao i svi ljudi ovdje. Čitam knjige, volim pjesmu. Ponekad i zapjevam, kao nedavno na druženju, A i plešem…Ipak, poželila sam svoju porodicu u Smederevu. Samo jednom sam išla kući za ova četiri mjeseca.
SPORTZDK: Jasmina hvala na izdvojenom vremenu i želimo Vam puno sreće na sportskom i privatnom planu.
SELMANOVIĆ: Hvala. I ja vama želim sve najbolje u 2016. godini.
Male djevojčice u ŽRK Krivaja, sada najveća podrška
Jasmina je u Beogradu završila Sportsku gimnaziju. Od kuće otišla je veoma rano. Ipak, njeni najbliži su joj bili i ostali najveća podrška, svih ovih godina. Zavidovići, i sada nova podrška.
– Tata Faik, mama Dušica, starija sestra Suada i brat Jasmin od prvog dana bili su mi glavna podrška. Kasnije cure i treneri gdje god sam igrala. Sada jedna predivna sredina, publika, a najveća podrška su mi djevojčice, male rukometašice koje odnedavno treniram. Pozdravljam ih sve. I pusa. Obećavam, biće još kifli kod mene u stanu, kao neki dan kada sam ih ugostila – otkriva nam veoma talentirana rukometašica.
Tekst pripremio portal: sportzdk.ba
