Ako ste se ikad pitali kada je nostalgija jača i kako se s njom nosi naša dijaspora, evo odgovora – iz Malmöa. Tamo nam je svoje dojmove ispričao Mostarac Ramiz Trnovac.

– To je jako individualno. Kod mene je uvijek bila izražena i uvijek će biti. Možda sve to nekad može zvučati i patetično, priznao je naš sagovornik.

Ramiz se najmanje jedanput godišnje sjeti pjesme Seje Pitića “Cesta ka moru” i riječi “Kada zima hladna okuje tuđinu”…

– April, maj, juni – to je jedno drugo doba. Odmor te čeka, tada su neka sasvim drugačija osjećanja. Zima, hladnoća i snijeg – tada su dani izuzetno kratki i teže je, otkrio nam je ovaj Mostarac.

Prema njegovom mišljenju, nostalgiju u sebi nosi svaki iseljenik, samo neko je pokazuje više, a neko svjesno potiskuje.

– U svemu tome sreća je ko radi jer onda nemaš toliko vremena da dumaš. Možeš u slobodno vrijeme, ali tad si preumoran. Nisi biljka da možeš biti tamo gdje te postave. Ovo je nešto sasvim drugo, posebno za one koji su došli kao formirani ljudi. Tamo nam je dobro, ovdje nam je fino. Tamo nisam, a ovdje me nema, zaključio je naš sagovornik.