Za vrijeme austrougarske uprave, na području općine Zavidovići bile su narodne osnovne škole u: Garama (Vukovine) -prva narodna osnovna škola na zavidovićkom području, Zavidovićima, Osovi, Hajderovićima (Pašin konak).

U Zavidovićima su prve osnovne škole otvorile firme “Gregersen i sinovi” 1900. a “Eissler i Ortlieb” 1901.godine. Prva osnovna škola je bila smještena u radničkoj koloniji, s desne strane rijeke Bosne, nasuprot tadašnje “Gregersenove” firme, a današnje “Tvornice montažnih kuća”.

Imala je jednu učionicu 48 m² i pohađala su je isključivo djeca radnika i učilo se na njemačkom jeziku. Škola “Eisslerova i Ortlieb” je bila takođe u radničkoj koloniji, s lijeve strane rijeke Bosne, u zgradi niže Žandamerijske stanice. Škola je imala 75 m² površine i pohađalo je 70 učenika. Nastavu je izvodila jedna učiteljica na njemačkom jeziku. I ovu školu su pohađala isključivo radnička djeca.

Narodna osnovna škola u Zavidovićima otvorena je 1912/1913 godine. Pripreme za izgradnju škole vršene su 1912. godine, ali ona do kraja austrougarske uprave nije otpočela. Među prvim učiteljima službovali su: Josip Matagić, upravitelj i Branka Perelka. Zgrada osnovne škole u Hajderevićima izgrađena je 1914. godine a zemljište za izgradnju škole, u površini od 12440 m², poklonio je Edhem-beg Uzejirbegović, iz Maglaja, koji je inače na ovim prostorima imao svoj begovat u ogromnoj površini zemlje.

Glavna zgrada škole imala je površinu 177 m² i pomoćne zgrade (staje) od 48 m². Učionički prostor se sastojao od velike učionice (79,95 m²) i manje učionice namijenjene za vjeronauku (26,10 m2). Na spratu je bio učiteljski stan od dvije sobe (sa po 24,9 m²) i s kuhinjom (9,87 m²). Prvi učitelj bio je Abdulah Baralić.

Sibjan-mektebi nisu radili po utvrđenom, propisanom školskom programu. Sadržaj nastave bio je pretežno vjerskog, obrednog karaktera. Nastava je trajala 2 godine, a pohađala su je djeca od 5-7 godina. Nastavu su izvodile hodže, sa završenom medresom ili priučeni.

Sibjan-mektebi su se izdržavali od priloga područnog stanovništva. Po popisu iz 1895.godine sibjan-mektebi su bili u selima: Gare, Perovići (Pašin konak), Osječani (Šljivići), Ribnica (Mujići), Borovnica (Šehići), Dubravica, Lovnica-Muslimanska, Lug-Musl., Potkleče, Zavidovići Donji- Alići i Dolina. Između dva popisa stanovništva 1895. i 1910. god otvoreni su sibjan-mektebi u sl. selima: Junuzovići (Krčevine i Mećevići), Mustajbašići (Mustajbašići i Orašlje), Zavidovići Donji (Majdan).

Zbog opstrukcije u pohađanju narodnih osnovnih škola od strane djece islamske konfesionalne pripadnosti austrougarska uprava je pokušala izvršiti reformu sibjan-mekteba. Suština te reforme se sastojala u uvođenju maternjeg jezika i učenju latinskog pisma, računa i da nastava traje tri godine, da se izvodi dvokratno i da bude razredna nastava. U tom cilju održani su i kursevi za hodže koji bi predavali u ovim reformisanim sibjan-mektebima, međutim ovi pokušaji nisu dali odgovarajuće rezultate naročito na selima i manjim gradskim centrima.