U redakciju nam je stigao jedan duži tekst našeg sugrađanina, koji je donedavno bio student jednog od tehničkih fakulteta u BiH. Iako se maksimalno zalagao tokom studija, bio jedan od najkvalitetnijih studenata, danas mu to skoro pa ne vrijedi ništa.
Vidjeli smo mi mnoge stvari koje nismo znali
Vidjeli smo mi mnoge stvari koje nismo znali ali nažalost izgleda da je tako moralo biti, izgleda da smo na svojoj koži ipak morali osjetiti kako je to završiti fakultet i biti bez posla.
Kad završavaš srednju školu, svi ti govore a i sam vidiš nema posla, fakultet upiši.
Vodiš se mišlju završit ću fakultet odmah ću naći posao, imat ću veliku platu, radit ću lahak kancelarijski posao, bit ću ljudima šef, bit ću uticajan, moći ću zapošljavati ljude, moći ću pomagati druge svojom platom, pomagat ću svoje roditelje, bit ću gospodin, prijavljen osiguran, imat ću vikende i praznike slobodne, neću se morati patiti ni moja žena ni djeca, neću kisnuti napolju, neću raditi fizički težak posao, bit ću uredan, odjelo nositi, auto voziti,
Završiš fakultet, uložiš veliki novac, desetine hiljda maraka, da bi što više uštedio trudiš da ni jedan ispit ne padneš, uložiš ogroman trud noći i noći neprospavane, uložiš svoje dragocijeno mladalačko vijeme, odvojen od porodice, trpe oni trpiš ti, najžalosnije oslabiš svoje zdravlje strada ti želudac, strada ti vid.
Dobiješ diplomu, dipomu pedaješ, molbe šalješ na konkurse, rijetki su oni koji ti odgovore a o pozivu na razgovor su male šanse, iapk ponekad te i pozovu na razgovor dođeš na razgovor ti i još 20 visokoobrazovanih ljudi sličnih vještina i kompetencija a jednoga primaju, jedno radno mjesto, prvi put se nadaš da ja sam taj, poslije uvidiš da je to isuviše teško. Nemaš ništa posebno što bi te izdvojilo od drugih kandidata. Nemaš štelu, niti preporuku, neko krvno srdostvo ili novac kojim bi kupio radno mjesto, ili jedino što možeš zamjeniti ovo jeste da si izuzetno kvalitetan da govoriš najmanje dva strana jezika, da imaš iskustvo, radove objavljenje u časopisima, jednom da si riječju genije.
Konkursi su prezahtjevni
Obavezno iskustvo u istim ili sličnim poslovima, engleski i njemački izvrsno u govoru i pismu, izvrsno poznavanje rada na računaru. Gledajući konkurse uvidio sam da smo mi na fakultetu sve ono bitno ispustili naučiti. Da bi bio kvalitetan profil nešto je važno a to je da posjeduješ znanje koje ima upotrebnu vrijednost a koje si po svim prilikama trebao steći na fakuletu u toku obrazovanja. Jer sad si već stariji, slabije pamtiš, manje imaš volje za učenjem, život te stiže trebaš naći posao i ženiti se, a ne sada opet ponovo učiti. Sve što si učio, površno si učio, znaš sve pomalo a poslodavci hoće usku specijalnost. Završio si fakultet dao sve od sebe ali sada opet imaš znanje koje ništa ne vrijedi sada moraš ponovo učiti ono što se traži kao što su programski jezici Java, C++, AutoCAD, engleski, njemački, programiranje, koji da su bili uvršteni u nastanvi plan i program mjesto nekih predmeta danas bi ti uveliko olakšali pronalazak željenog posla, bio bi kvalitetan i poželjan na tržištu rada.. To se danas najviše traži. Neko će reći čovjek se mora samoobrazovat da bi bio konkurentan. To stoji ali si zatrpan nebitnim predmetima na fakultetu.
Nepravdu su nam učinili (profesori)
Profesori su sebi olakašli i predaju ono što su oni prije 40 ili 50 godina učili a nije ih briga za studente, što oni po završetku studija imaju problema da nađu posao. Profesori aktivni na 5 – 6 funkcija, u raznim komisijama, projektima, odborima, jednostavno nemaju vremena a niti želje da studente pouče ono što im zaista treba, nego uglvnom bez posebne pripreme za nastavu predaju ono što znaju,a to znanje je zastarilo. Te je takav nastavni plan i program totalno prevaziđen. Profesori su nabacali grupu nebitnih predmeta i to izmišljenih da bi sebi popunili broj sati. Naprimjer znalo se desiti da 2 ili 3 puta u toku studija slušamo isti predmet, kod istog profesora, odnosno predmeti se zovu različito i po pravilu trebaju da tretiraju različitu tematiku ali zbog nezainteresovatnosti i ljenosti i prezauzetosti prefosora ta predavanja i skripte su iste. Učili si znanje koje ima malu upotrebnu vrijednost ili gotovo da je i nema. Učili smo znanje od prije 30 – 40 god, danas se ne traži ništa od toga. Državni fakulteti su taoci profesora. Državni fakuleteti su sistemski uništavani godinama, te se ne vodi računa o zapošljavanju stručnog kadra već su tu zastupljeni neki poltički podbni i oni vode fakultet.
Izvana lijep, ali iznutra šupalj (fakultet)
Kod mnogih fakuleta ulaže se puno novca na ono manje bitno (videonadzori, parkinzi, garaže, liftovi, skupi namještaj, fasade, enterijer, zidne obloge tepisi, plazme, klime, itd.) takmiče se u tome sa drugim fakuletima i na taj način žele da privuku nove studente. Urediti zgradu i poboljšati uslove studiranja sve je to uredu i lijepo i niko ne zagovara da studenti treba da budu u lošim uslovima ali je sve to badava, bezvrijedno, ništavno, džaba ako je kvalitet znanja koji se pruža u toj ustanovi loš. Blago rečeno stotinu puta je preče da se poboljša nivo kvaliteta znanja koji se studentima pruža, nije problem sjedit ću na podu na tepihu samo mi daj dobrog učitelja koji će me poučiti onome što će mi koristiti.
