Škola rukometa Rukometnog kluba Krivaja u svojoj dugogodišnjoj uspješnoj historiji iznjedrila je veliki broj vrhunskih rukometaša, svjetskog kalibra.
Uspješni Zavidovićani, slavu kluba prenosili su i prenose širom Evrope i Svijeta, a nesporno je da će i budući naraštaji, mladih dječaka, koji tek trebaju da ugledaju svjetla velikih pozornica, nastaviti sa tom tradicijom.Ali-Muhamed Omerović, mladi rukometaš Krivaje i standardni reprezentativac Bosne i Hercegovine, novo je lice u rubrici „Oni dolaze“ na portalu Svijet Rukometa.
Muhamed je već nekoliko godina član prvog tima Krivaje, prošao je sve omladinske selekcije ovog kluba, a i redovan je učesnik svih reprezentativnih akcija.
Na velikom broju turnira širom regiona, Muhamed je proglašavan za najboljeg golmana turnira, a samo prije nekoliko mjeseci u pripremnom susretu protiv Vogošće, ovaj mladi golman sakupio je nevjerovatnih dvadeset i pet odbrana.
U razgovoru za portal Svijet Rukometa, Muhamed nam je otkrio kako je u suštini sve počelo, zašto se odlučio za rukomet. Pričali smo o njegovim željama i ambicimajama, dosadašnjem radu, uzorima ali i mnogim drugim temama.
Koliko već dugo treniraš rukomet, i kako si se odlučio za ovaj sport?
Rukomet sam počeo trenirati sa navršenih 10 godina, a zapravo moj prvi sport je bio fudbal. Za rukomet sam se odlučio jer uslovi i treninzi fudbala nisu ispunili moja očekivanja, a i zbog toga što je u to vrijeme većina mojih drugova trenirala rukomet.
Da li je u početku bilo dileme kojim sportom želiš se baviti?
Dilema je postojala, kao što sam već rekao, prvi izbor mi je bio fudbal, ali sam počeo trenirati rukomet jer sam želio iskušati nešto novo. Ljubav prema rukometu je preovladala i traje već punih 9 godina.
Kada si uvidio da je rukomet sport kojim želiš da se baviš?
Uvidio sam da se želim baviti rukometom tek kada su počeli pristizati prvi značajniji rezultati.
Zašto baš golman?
Ispočetka sam igrao na poziciji desnog krila, ali pošto na toj poziciji i nisam imao zapaženu ulogu na utakmicama, odlučio sam se da stanem na gol i tako je sve krenulo.
Ko je tvoja najveća podrška?
Moja najveća podrška su moji roditelji koji su me svakodnevno vozili na treninge i utakmice, podržavali me čak i kada sam gubio nadu i zahvaljujući njima postao sam ovo što sam danas.
Kolika ti je bitna podrška trenera i roditelja? Koliko su ti oni pomogli u dosadašnjem radu?
Njihova podrška mi je najvažnija jer su bili uz mene i u usponima i padovima, te mi ukazivali na moje greške zbog čega sam i napredovao. Želio bih da istaknem svog prvog trenera, Galijašević Harisa, koji je bio uz mene od samog početka. Takođe želio bih se zahvaliti i ostalim trenerima u Školi rukometa RK Krivaja.
Standardni si član omladinskih selekcija rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine. Koliko ti nastupi znače za mladog sportistu?
Nastupni za nacionalni tim su mi od velike važnosti i veoma sam ponosan što predstavljam svoju zemlju i što sam baš ja među odabranima.
Dobitnik si brojnih priznanja i nagrada. Ima li neko priznanje koje bi posebno istakao?
Istakao bih dvije nagrade za najboljeg golmana na državnom prvenstvu, koje sam dobio 2014. i 2015. godine.
Škola, treninzi, utakmice, mnogo je obaveza. Da li je teško to sve uskladiti?
Teško je sve uskladiti, ali uz dobru organizaciju sve je ostvarivo.
Ko su tvoji sportski uzori?
Jedini uzor mi je Palicka Andreas zbog toga što imamo sličan stil i jer je on jedan od najboljih golmana današnjice.
Šta je tvoja životna parola?
Držim se parole “Nikad ne odustaj i daj maksimum od sebe i kada je najteže”.
Šta ti je san ostvariti u budućnosti? Je li to neki sportski uspjeh ili nešto posve drugo?
Najveći san mi je da se ovim pozivom počnem baviti profesionalno jer želim raditi ono što volim.
Kada bi mogao birati, u kojem klubu i sa kojim igračem bi volio igrati?
Moj izbor je Barcelona kao klub i Palicka Andreas kao moj saigrač.
Gdje se vidiš u budućnosti?
U budućnosti se vidim u nekom velikom Europskom klubu i u A timu reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Za kraj, imas li neku poruku mladim sportasima?
Poruka mladim sportašima je da se bave sportom jer će im sport donijeti samo dobro, ali da svoje obrazovanje ne smiju zapostaviti.
