Pismena zadaća Nermine Bešlije, učenice Gimnazije Rizah Odžečkić, oduševila je mnoge čitaoce

Dešavanja

Narukvica koju mi je kupio odavno je pokazala svoje istinsko lice. Ispod lažne srebrnkastobiserne boje zajedljvo prodire obris jeftine plastike. Kao da mi se svaka perla izruguje za izbor koji sam napravila. Prsten odavno ne nosim. Nikada nisam ni voljela prstenje. Lažem da sam ga izgubila i tugaljivo uzdišem za vremenima kada sam ga sa neskrivenim ponosom unosila u vidokrug zavidnih žena. Da li je ustinu to ono što sam oduvijek željela? Mrzim naš dosadni stan, mrzim njegovo ravnodušno lice, mrzim čak i svoj posao. Kako sam samo naivno vjerovala da će moja profesija promijeniti svijet. Oduvijek sam smatrala da je uloga profesora najvažnija u društvu. Ipak smo mi oni koji treba da brižljivo sade sjeme radoznalosti i ljubavi prema nauci u malene sveznajuće glave. Škola u kojoj sada radim daleko je od mojih studenskih sanjarija kao crv od sunca. Svi moji uzaludni pokušaji da historiju ovog ubogog naroda učinim zanimljivom guše se u praznini njihovih nezainteresovanih pogleda. Da li je zaista ova klimava stolica na kojoj sjedim bila vrijedna moga odricanja? Da li će sva ona neobavezna litetatura koju sam željno upijala ikada poslužiti svojoj svrsi? Pitam se a odgovor mi je već unaprijed poznat, ona čami u prljavi hodnicima moje glave, neiskorištena i bespotrebna, kao i sve ostalo na ovome svijetu. Važne su im moje cipele, moja zajedljiva narukvica, moja nefarbana kosa. Suština im,naravno, izmiče. Nije mi ih čak ni žao, neka se zauvijek kupaju u blaženim morima svoga neznanja. Iz škole uvijek odlazim posljednja. Nježna žena u meni tada je šapatom tješi da ne tuguje zbog onoga što je postala. Kazujem joj da smogne snagu zarad šačice onih čije duše hrani ono najbolje od čovjeka: umjetnost i nauka. Nakon toga vučem svoje umorne noge nazad u naš stan. Četvrti sprat, stan u sredini, a od njega me dijele tačno osamdeset i četiri stepenika. Cijela vječnost. Na trpezarijskom stolu me zatiču moje knjige. Uredno poslagane. Pored knjiga plava kutijica a u njoj skupocjena biserna narukvica .Okrećem se prema kalendaru: 11. septembar. Danas je moj rođendan.

Zdici.info