Preventiva je najbolji lijek: Hidžama – lijek kojeg su meleki preporučili

Život

Hidžama je proces izvlačenja, odnosno, isisavanja i izbacivanja nečiste krvi iz organizma pomoću čaša ili bočica koje se postavljaju na određena mjesta na tijelu osobe.

Te čaše se priljepljuju za tijelo putem izazvanog vakuma nastalog usljed izbacivanja zraka iz njih, te kao takve, ostaju na tijelu nekoliko minuta, u zavisnosti od vrste liječenja. Danas se koriste čaše koje na sebi imaju osigurače kojima se elegantno i lahko izbacuje zrak. Na mjestu gdje se nalazi priljepljena čaša koncentriše se sva nečista krv. Nakon toga se čaša skine, a na tom mjestu se nekoliko puta tanko nareže koža oštrim predmetom, kako bi izašla koncentrisana nečista krv. Potom se ponovo, dakle, na istom mjestu, ponovo prilijepi čaša pod vakumom, koja sada nema ulogu vršenja koncentracije krvi, nego ovoga puta, već prije koncentrisanu nečistu krv na mjestu čaše, sada izbacuje iz organizma. Danas je ovakva vrsta liječenja postala dosta popularna i raspotranjena i ljudi se sve više odlučuju za ovakav tip liječenja.

Porijeklo hidžame?

Naime, dokazano je da se hidžama koristila i u vrijeme starih Egipćana, još u vremenu faraonskih vladara. U najstarijoj knjizi u Egiptu iz oblasti medicine se spominje hidžama kao jedna od metoda pri liječenju bolesnika. U to vrijeme se koristio životinjski rog sa kojim bi se vršilo ispumpavanje nečiste krvi iz organizma. Nakon toga, prešlo se na čaše napravljene od bambusovog drveta, da bi se u novije vrijeme počele koristiti staklene čaše, pa i one koje na sebi imaju moderne osigurače.

Iz Egipta se hidžama proširila i na druge kontinente. Tako se i u starim grčkim knjigama spominje hidžama, ali i u kineskoj medicini je našla svoje mjesto, samo što su oni praktikovali tzv. „suhu hidžamu“ kojom ne bi izbacivali nečistu krv van organizma, nego bi je ostavljali na površini kože koju bi kasnije organizam sam uklonio.

Šta liječi hidžama?

Pomaže zdravom organizmu da očuva ravnotežu odnosno zdravlje, te se primjenjuju preventivno, sa ciljem očuvanja zdravlja kod zdravih osoba. U slučaju kada je došlo do poremećaja zdravlja ili nastanka bolesti, regulatorne metode pomažu da se ponovo uspostavi ravnoteža. Tada one djeluju, dakle liječe. Hidžama koja se radi na vrhu pleća koristi pri liječenju od bolova, koji se osjećaju u ramenima i grlu. Hidžama koja se učini na glavi, te na vratnim venama u predjelu potiljka, nadomak ljudskog uha, koristi pri liječenju od bolesti i bolova glave. Osim ovoga, hidžama se može raditi i za liječenje od drugih bolesti, kao protiv bolova i upala u zglobovima, za liječenje od reumatizma i bolova nastalih od njega, protiv malaksalosti, išijasa, bolesti mokraćnog mjehura i bubrega, hemiplegije nastale usljed sudara, protiv povišenog i smanjenog pritiska, visokog holesterola, upale jetre, srčanih bolesti, bolesti šećera, za uravnoteženje mjesečnog ciklusa kod žena, kožnih bolesti i alergija, i još mnogih drugih bolesti.

Stav savremene medicine o hidžami?

Hidžama spada u tzv “regulatorne” medicinske metode. Regulatorna je nazvana jer djeluje na bazični regulatorni sistem u organizmu koji je odgovoran za održavanje homeostaze, odnosno ravnoteže nebrojenih faktora. Stanje balansa, ravnoteže, odnosno homeostaze nazivamo zdravlje.
U regulatrorne metode*, osim hidžame spadaju: akupunktura, Neuralna terapija, hirudoterapija (tretman medicinskim pihavicama), homeopatija, te neke druge tradicionalne i novije medicinske metode.

Odkud povezanost hidžame i islama?

Nema sumnje da je Poslanikova s.a.w.s., medicina mjerilo za svaku drugu medicinu, mu’dziza u svakom slučaju, suma svih zaključaka ove nauke, jer je ona uputa, znanje, svijetlo i istina riječ od Gospodara svih svjetova.

Uzvišeni Allah je rekao: “On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje.” (El Nedžm: 3-4)

Hidžama je kako smo već rekli regulatorna medicinska metoda koja ima utemeljenje u sunnetu Allahovog Poslanika Muhammeda s.a.w.s., koji ju je radio i preporučio da se radi.

Hidžama se spominje u hadiskim zbirkama vjerodostojnih (sahih) hadisa i naućnim djelima učenjaka iz oblasti Poslanikove s.a.w.s., medicine.

Mnogo je hadisa koji govore o posebnosti hidžame i djelovanja na ljudski organizam od kojih bi izdvojio u ovom tekstu po meni najvažniji hadis koji je dovoljan svakom muslimanu da bi se odlučio na ovaj tretman.

Ibn Abbas prenosi da je Resulullah s.a.w.s. kazao: “Nisam prošao pored skupine meleka, u noći Isra, a da mi nisu oporučili: ‘O Muhammede, prihvati se hidžame.’” (Tirmizi, (2053), Ibn Madže, (3542), Hakim, 4/209. Hakim i Zehebi ovu predaju smatraju vjerodostojnom.)

U drugom predanju stoji: “O Muhammede, naredi svome ummetu da čine hidžamu.” (Tirmizi, (2052), Ibn Madže, (3544), Bezzar, 3/388 (El-kešf), sa ispravnim lancem prenosilaca.)

Ova predanja ukazuju na milost meleka prema ovome ummetu, želeći mu svako dobro, oporučujući mu hidžamu. Sve islamske dužnosti su objavljenje na dunjaluku osim NAMAZA, NAMAZ je objavljen na nebesima.

Ulema je iz ovog izvukla da se Resulullah s.a.w.s. sa miradža vratio sa dvije stvari, jedna je NAMAZ kao lijek za dušu, a druga je HIDŽAMA kao lijek za tijelo.

Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, podsticao je muslimane da se liječe hidžamom:

“Zaista je hidžama najidealniji (lijek) kojim se liječite.“ (Buhari);

“Zaista je hidžama najbolje sa čime ste se liječili, ili (hidžama) je (jedan) od vaših najidealnijih lijekova.“ (Muslim).

Da li hidžama pomaže kod liječenja duhovnih problema?

Hidžama je sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a uopće jedan od najboljih lijekova, bilo da se radi o fizičkom zdravlju, bilo o bolesti izazvanoj utjecajem džinna. Posebno je korisna kod zastarjelih slučajeva. Kod nekih pacijenata ogroman je broj džinna, a dugo su vremena proveli u tijelu pa i preko 30 godina. Kod takvih slučajeva jedna hidžama nekad zamijeni više terapija rukje, ako se tako može reći i porediti radi pojašnjenja učinka hidžame.

Da li mijenja i da li je korisnije darivanje krvi od tretmana hidžame?
Prvo sto trebamo kazati jeste da u tijelu postoje dvije vrste krvi, jedna je čista venska, a druga je nečista kapilarna krv.

Darivanjem krvi dolazi do ispuštanja čiste venske krvi i to samo određenih supstanci iz krvi i ta krv dolazi iz većeg krvnog suda (npr. vene na ruci), a ne podkožne kapilarne krvi gdje se nalaze toksini. Donirana krv, preradom se udjeluje nekome ko je u potrebi za njom, dok kaiplarnu nečistu krv od hidžame nije dobro da mi imamo u organizmu a kamoli ko drugi.

Izvorni Članak: akos.ba