Nakon odslušanog audio-snimka telefonskog razgovora između Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA i Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a jedini pametan i logičan zaključak koji čovjek može donijeti jeste taj da se ovaj poziv uopšte nije trebao ni desiti.

Ne zato što je Dodik isponižavao Izetbegovića i on mu to dozvolio, jer to je problem predsjednika SDA, nego je problem u tome što je Izetbegović dao Dodiku još jednu platformu s koje će vrijeđati i Bošnjake i državu i negirati genocid u Srebrenici.

I on je to sve prešutio. Prije svega sa pozicije probosanske politike, razgovor sa čovjekom koji je zbog otvorenog rušenja ustavnog poretka BiH i državnih institucija bio potpuno izolovan predstavlja neoprostivu grešku.

S druge strane, iz ovog mučnog audio-zapisa svašta smo i saznali, jer u potpunosti je ogoljen privatni i prisni odnos dvojice stranačkih predsjednika.

Spašavanje političkog izopćenika iz izolacije

Prvo i najvažnije saznanje jeste da je Bakir Izetbegović postao prvi probosanski lider koji je prekinuo izolaciju u kojoj je Dodik bio. Nakon godinu i po dana Dodikovih najbrutalnijih, sistematskih udara na ustavni poredak Bosne i Hercegovine, probosanski političari u vlasti i međunarodna zajednica u BiH  tretirali su Dodika kao političkog izopćenika. No, Izetbegović mu je u telefonskom razgovoru jednim ležernim i domaćinskim: ‘Hej Dodik, bujrum’, pružio politički pojas za spasavanje, srušio konsenzus u FBiH o izolaciji i samoinicijativno ga, makar i telefonski, vratio za sto kao legitimnog sagovornika.

Saznali smo i to do kojeg nivoa seže Izetbegovićeva tolerancija prema vrijeđanju sopstvene zemlje. U trenutku kada je predsjednik SDA rekao Dodiku da nanosi štetu zemlji, Dodik je agresivno sasuo psovku: ‘J..ala te zemlja. Bolan, kakva zemlja. Ta zemlja koju ti hoćeš ne može biti naša’.

Na ovakvo najprizemnije i direktno pljuvanje po suverenitetu i dostojanstvu Bosne i Hercegovine, Izetbegović kao čovjek koji se kune u njenu odbranu morao je uraditi jedini logičan i dostojanstven potez.  Odmah spustiti slušalicu. Ali, umjesto da je prekinuo vezu i jasno poručio da neće dalje razgovarati s rušiteljem države koji na tome ustrajava, Izetbegović, dok mu Dodik psuje, nastavlja da mrmlja u pozadini o brojkama iseljenih ljudi, dopuštajući da psovanje države prođe kao usputna, nekažnjena kafanska psovka, koju je od Dodika mogao i očekivati, ali ne i prešutjeti.

Svođenje Bošnjaka na ‘muslimane’ u režiji samog Izetbegovića i šutnja na negiranje genocida

Jedan od najvećih identitetskih i političkih poraza u ovom razgovoru ogleda se u Izetbegovićevom tolerisanju Dodikovog uvredljivog narativa. Poznato je da Dodik godinama Bošnjake planski naziva isključivo ‘muslimanima’ kako bi pokušao barem u javnom diskursu izbrisati ustavni identitet čitavog jednog naroda i svesti ih na vjersku grupu.

Umjesto da mu, kada je već sramno pristao na taj razgovor, odmah očita lekciju, poduči ga Ustavu i ukaže na takvo etiketiranje, predsjednik SDA uradio je suprotno. On je bukvalno ponovio Dodikov šablon, govoreći kada mu se obratio o toj temi: ‘Lažeš kako muslimani ovdje maltretiraju…’.

Činjenica da Izetbegović sam koristi Dodikov rječnik i pristaje na raspravu pod tim uvjetima, dokaz je potpune političke kapitulacije.

Time je prešutno aminovao dugogodišnju strategiju ‘baje iz Laktaša’ da se probosanska politika i borba za državu degradiraju na nivo ‘vjerske skupine’, ostavljajući Bošnjake u ovom razgovoru bez ikakve političke i ljudske odbrane.

Najteže saznanje iz snimka razgovra Dodik-Izetbegović jeste lakoća s kojom je lider SDA dopustio da se u razgovoru pogaze srebreničke žrtve. Na Dodikovu direktnu i monstruoznu tvrdnju o genocidu: ‘Vi ste to sami izmislili zato što nemate šta drugo’, Izetbegović sramno i kukavički šuti.

Umjesto da istog trena prekine vezu i pokrene krivičnu prijavu zbog kršenja zakona zbog negiranja genocida, on temu o negiranju genocida minimizira i skreće je na nivo svakodnevne političke pijace, uzvraćajući sa: ‘Ti kupuješ ljude, kupuješ papke’.

Kapitulacija pred lažima o ‘monoetničkoj RS’

Najplastičniji prikaz Izetbegovićeve političke nemoći i dokaz da u ovom razgovoru nije bio dorastao odbrani državnih i probosanskih stavova vidi se u decidnom redoslijedu rasprave o karakteru entiteta.

Na Izetbegovićevu konstataciju da je tamo (u entitetu RS)  napravljen ‘aparthejd i potpuna dominacija hrišćana nad Bošnjacima’ Dodik je uzvratio agresivnim kontranapadom, otvoreno proglašavajući RS ekskluzivno srpskom teritorijom: ‘Ovo je Republika Srpska čovječe, jesi li ti normalan, ovdje je većina srpska, šta vi pričate bolan…

Kada je Izetbegović pokušao replicirati činjenicom da ‘RS nije samo srpska i da pripada svima’, Dodik ga brutalno prekida uličnim rječnikom: ‘Šta molim! Pusti to što ti je tata radio…’. Umjesto da na ovaj direktni napad na prvog predsjednika Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića, na Ustav BiH i Dejtonski sporazum reaguje dostojanstveno i odmah spusti slušalicu, predsjednik SDA ostaje na liniji i nijemo sluša kako Dodik preko toga odmah plasira stravičnu pravnu laž da Dejtonski sporazum definiše RS kao monoetnički, a Federaciju kao dvoetnički entitet.

Na drsko i trijumfalno pitanje: ‘Je li tako piše? Piše. Šta vi tu hoćete?’ Izetbegović sramno šuti.

On nije ni pokušao dokazivu istinu i činjenice iskoristiti da pobije očiglednu laž kojom se briše konstitutivnost Bošnjaka u RS-u.

Vrhunac ovog sunovrata jeste Izetbegovićev poziv čovjeku koji mu je upravo proglasio RS srpskim entitetom, uvrijedio oca i popljuvao Ustav BiH, on ponizno i pomirljivo nudi mir riječima: ‘Hajde Mile, nemoj da se svađamo’.

Legalizacija nebuloza o mudžahedinima

Iz razgovora smo čuli i to da je Izetbegović, valjda u potrazi za jeftinim populizmom u razgovor na potpuno pogrešan način uvukao i jednu osjetljivu vanjskopolitičku temu i patnje Palestinaca u Gazi, pretvorivši ih u privatno prepucavanje, prebacujući Dodiku da se ‘ulizuje Izraelu dok kolje djecu’.

Dodik je odmah to iskoristio i uzvratio Izetbegoviću opasnom rečenicom: ‘Pa ovi su tvoji pobili tamo one mlade ljude’. (aludirajući na Hamas).

Izetbegović je i na ovoj temi pokazao potpunu nedoraslost. Umjesto da oštro presiječe i podsjeti da je zvanična politika i vlast u BiH (čiji on sam uopšte nije dio) jasno i nedvosmisleno osudila terorističke napade Hamasa na civile, on je dopustio da mu Dodik u telefonskom razgovoru etablira narativ prema kojem je Hamas ‘njegov’, a samim tim i njegovih stranačkih pristalica.

Bošnjaci koji se iskreno i duboko solidarišu s žrtvama genocida u Gazi posebno i zbog sopstvenog iskustva sa genocidom ne moraju se pravdati Dodiku zbog svog suosjećanja, ali oni, u ovom slučaju Izetbegović koji smatraju da govore u ime dijela Bošnjaka moraju ga prekinuti kada ih pokušava povezati s terorizmom.

Da stvar bude gora, Izetbegović je dozvolio Dodiku da ga uvuče u zonu parapolitičkih teorija zavjere o radikalizmu, plasirajući navodnu informaciju iz obavještajnih službi da mu se sprema likvidacija.

Na Dodikovo pitanje: ‘Je li ti to organizuješ neke mudžahedine protiv mene? … Znači ti si nalogodavac, je li tako?’, lider SDA umjesto oštrog i autoritativnog odbijanja tih nebuloza prešao je u potpunu defanzivu.

Više puta, poput uplašenog djeteta, Izetbegović na Dodikovo pitanje ‘je li organizuje mudžahedine protiv njega’ niti je odbacio bilo kakvu povezanost s mudžahedinima, niti je pitao ko su iz Dodikove perspektive mudžahedini, nego je samo ponavljao u više navrata odgovarajući na ovo pitanje: ‘Ne daj Bože, ne daj Bože…’

Kao da su mudžahedinske likvidacije normalna pojava u BiH, pa je samo pitanje ko ih organizuje, a ne postoje li.

Svađa u prijateljskom tonu

Kada se ovaj razgovor tokom kojeg je teško bilo ne primijetiti da je ‘svađa u prijateljskom tonu’ i pristajanje Izetbegovića da Dodik vrijeđa i njega i državu BiH i spori prava Bošnjacima u entitetu RS, približio kraju Izetbegović je kazao Dodiku da bi trebao skinuti koju kilu kako bi mogao ‘fino cipele svezati’ uzvraćajući tako na raniju Dodikovu objavu da Izetbegović ‘nema dovoljno kilograma’.

Ovakav završetak razgovora predstavlja njegovu zastrašujuću banalizaciju, ali i duboku intimizaciju samog Izetbegovića s Dodikom.

Prelazak sa negiranja genocida, psovanja države i brisanja konstitutivnosti Bošnjaka na nivo privatnog ‘podbadanja’ oko fizičkog izgleda razotkriva najporazniju istinu ovog snimka.

Umjesto da je postavio neprobojni zid prema rušitelju ustavnog poretka, Izetbegović je sve uvrede i historijske rane bošnjačkog naroda poentirao njihovom očigledno internom šalom o kilogramima.

Ipak, upečatljiva i politički najporaznija poenta u ovoj telefonskoj igri moći bila je rezervisana isključivo za Dodika.

U kontekstu priče o tome ko se i od čega može braniti ili odbraniti u slučaju eventualnog napada, lider SNSD-a je bez ikakve kočnice poručio Izetbegoviću da se ne treba plašiti da će ga Srbi dirati, sasuvši mu u lice definiciju njihovog kompletnog odnosa u samo jednoj rečenici: ‘Ti si nam korisni idiot, trebaš nam’.

Bakir Izetbegović je tu uvredu ispratio slatkim, opuštenim smijehom, konstatujući da se Dodik očigledno iznervirao.

Dodik je razgovor priveo kraju ležernim i prisnim rječnikom pravih, dugogodišnjih prijatelja, poručujući Izetbegoviću: ‘Hajde zdravo Bakire, pozdravi Sebiju’.

Izetbegović je do kraja razgovora ostao dosljedan sebi, pa je rušitelju države, bh. institucija i negatoru genocida uzvratio srdačnim ‘Sretno’. Uz kompletan razgovor i taj završni pozdrav ostavio je javnost, prvenstveno Bošnjake, u potpunoj nevjerici.

Jer dok država od Dodika i njegovih poteza trpi nepopravljivu štetu, s druge strane  jedan probosanski lider svom navodnom najvećem političkom neprijatelju želi sreću u daljem radu.