Bosna i Hercegovina bi 2018. godine trebala biti veliko gradilište, barem je tako najavljeno prošle godine, baš kao što je bilo i 2016. za 2017. godinu i 2015. za 2016. godinu. Umjesto radova dobili smo nove stranke i krizu vlasti koja se ogleda u nezasjedanju Parlamenta FBiH.
Usvojili smo akcize, pogodile su nas nove poplave, predali smo odgovore na Upitnik Evropske komisije, maštamo o članstvu u Evropskoj uniji, a rupe na putu još uvijek izbjegavamo kao kada nam igra klikera ne ide od ruke pa mala staklena loptica obilazi svaku rošu bez obzira na to kolika bila. O autoputu, pak, još uvijek možemo samo sanjati.

No, ništa od toga nije obeshrabrilo premijera FBiH Fadila Novalića da da obećanje da će za puteve ove godine biti izdvojeno blizu 300 miliona KM. Rebalans za 2017. sadrži kapitalni transfer JP Autoceste FBiH u iznosu od 107 miliona KM koji će biti usmjeren na izgradnju brze ceste Lašva – Nević Polje i dionicu autoputa mostarska zaobilaznica Sjever i Jug. Međutim, kako nezvanično saznajemo, postoje indicije da se ovaj novac “utopio” u rebalansu i da uopće ne postoji. Budžet za 2018. predviđa, pak, da 183 miliona KM putem Federalnog ministarstva prometa i komunikacija bude usmjereno za izgradnju autocesta i brzih cesta, a radi se o pravcima Sarajevo – Goražde, Tuzla – Žepče, Sarajevskoj transferzali i Zaobilaznici Mostar.

Kada je riječ o izgradnji Koridora 5C, od 2015. godine nije otvoreno nijedno gradilište i postoje ozbiljne naznake da će se, uprkos obećanjima, ostvariti crne sumnje o kojima je Klix.ba i ranije pisao, a to je da BiH ni 2018. u promet neće pustiti ni centimetar autoputa. Sreća je pa nam ostaje nada i iščekivanje 2021. godine do kada Autoceste FBiH imaju u planu završiti čak 145 kilometara autoputa.

I u manjem bh. enitetu imaju ozbiljne infrastrukturne namjere ove godine jer su, kako ističu, svjesni da se bez izgradnje autoputeva ne može razmišljati o razvoju privrede, turizma i drugih oblasti pa su tako od EBRD-a uzeli kredit od 70 miliona eura da bi uskoro mogli pristupiti gradnji prve dionice Koridora 5C, a jedna od neiscrpnih tema tokom predizborne kampanje bit će i izgradnja mosta i carinskog terminala u Bosanskoj Gradišci.

EBRD je dao novac i za izgradnju dviju dionica na autoputu A1, a u sklopu Zeničke zaobilaznice i dijela Koridora 5C u Hercegovini. EBRD-ov investicioni program za izgradnju bh. cesta za period 2018.-2020. vrijedi više od 700 miliona eura, jer je proširenje cestovne infrastrukture i izgradnja modernih autocesta, kako je to saopćeno iz EBRD-a, ključni zahtjev za integraciju Bosne i Hercegovine i njene privrede u regiju i za jačanje veza sa zapadnom Evropom. Ukoliko sve bude teklo po planu, u 2018. godini trebalo bi da budu otvorena tri gradilišta na autoputu A1.

Konkretni radovi još uvijek se čekaju i kada je riječ o izgradnji brze ceste Sarajevo-Beograd. Ovog puta novac će dati Turci, ali mi opet imamo problem – dogovaranje trase.

Da novac u slučaju BiH nije presudan dokaz je i neizgrađenih 11 kilometara autoputa od Međugorja do Počitelja. Projekt je to koji se, uprkos postojanju sredstava, razvlači već četiri godine. U decembru prošle godine Evropska investicijska banka je dostavila pismo Austocestama Federacije BiH u kojem traži da se ponovi postupak dodjele ugovora na izgradnji dionice, a novi tender bi trebao biti raspisan u martu. EIB smatra da je došlo do povrede postupka nabavke usljed objavljivanja povjerljivih informacija u pojedinim medijima. Navedeno je da su njima prekršene odredbe o povjerljivosti iz Ugovora o finansiranju zaključenog između BiH i EIB-a.

Projekti kojima će trebati godine da zažive

Obećanja ne jenjavaju ni na lokalnim nivoima pa je tako ove godine planirana izgradnja trase brze ceste Velika Kladuša – Bihać – Bosanski Petrovac – Jezero, čija bi izgradnja trebala koštati blizu 2,5 milijardi KM. No, sve je ostalo samo na prezentaciji održanoj u oktobru prošle godine. Sastanku su tada prisustvovali predstavnici Vlade USK, Uprava JP Autoceste FBiH te predstavnici krajiških lokalnih zajednica, a povod je bio usvajanje prostornog plana USK koji ovaj kanton, zanimljivo, nije usvojio ni 20 godina nakon rata, a samim tim ni mrežu puteva, cesta i brzih cesta. Da se Krajišnicima ne žuri dokazuje i činjenica da su i sami učesnici sastanka odmah priznali da projekt neće zaživjeti u toku njihovih života. Ali, uvijek je lijepo planirati.

Krajem maja prošle godine Vlada FBiH dodijelila je dva miliona KM za aerodrom u Bihaću, a sredstva su planirana za pripremne radove i projektnu dokumentaciju. Mjesec dana kasnije delegacija koju je predvodio Bakir Izetbegović u Krajini je obećala izdvojiti još 3,7 miliona KM do kraja godine za projekt bihaćkog aerodroma. Dok maštaju o zračnom kretanju, Krajišnici će još uvijek muku mučiti s lošim putevima i višesatnim čekanjima na granici zbog nepostojanja dodatne trake za ulaz i izlaz. Što bi se vozili na zemlji, kada mogu letjeti nebom.

I Tuzlanski kanton bi u toku 2018. godine trebao postati veliko gradilište zahvaljujući kreditnom zaduženju Direkcije regionalnih cesta TK kod Razvojne banke Federacije BiH u iznosu od 20 miliona konvertibilnih maraka. Među najznačajnijim infrastrukturnim projektima je savremena brza cesta koja će spajati Tuzlu s Međunarodnim aerodromom smještenim na Dubravama.

Protiv gužve u Vogošći, za tramvaj do Hrasnice

Prošle godine se pričalo i o gradnji kružnog toka na raskrsnici kod Vogošćanske petlje. Odluka kojom se utvrđuje da je riječ o projektu od javnog interesa usvojena je na sjednici Općinskog vijeća Vogošća održanoj u novembru 2017. Nekoliko mjeseci kasnije, umjesto građevinskih radnika koji bi trebali raditi na rješenju za svakodnevne saobraćajne gužve, na Vogošćanskoj petlji smo imali priliku vidjeti demobilisane borce koji su potpuno blokirali saobraćaj. Pored ove raskrsnice na području općine Vogošća planirana je izgradnja još tri raskrsnice s kružnim tokom i to na Kobiljoj Glavi, ulazu u fabrički kompleks Unis i na raskrsnici kod Hotela Sunce.

Ove godine građanima Sarajeva trebala bi biti omogućena i vožnja tramvajem čak do Hrasnice, tako je barem obećao načelnik Općine Ilidža Senaid Memić. Da da obećanje na prednovogodišnjem druženju s novinarima nisu ga spriječile ni činjenice da je glavni projekt tek u izradi i da je za realizaciju radova potrebno blizu 15 miliona KM.

Prema svemu sudeći, bit će ovo još nekoliko lekcija pod nazivom – obećano ne znači ispunjeno. Naša realnost je zapravo da Bosna i Hercegovina u posljednje tri godine nije dobila ni kilometar autoputa, da će ovo biti još jedna duga politička kampanja i da ćemo o ovoj temi pisati i 2019. godine.

Ruku na srce, postoji velika vjerovatnoća da politički lideri baš u ovoj, izbornoj godini početi otvarati gradilišta. Takva praksa traje već nekoliko izbornih ciklusa, a njen ključni cilj je da političke stranke na vlasti pokažu građanima kako se u BiH ipak nešto gradi.

Domaći lideri računaju na kratko pamćenje naroda u BiH koji bi u izbornoj godini trebali zaboraviti da od 2014. do 2018. godine u našoj zemlji nije bilo nikakvih ozbiljnih infrastrukturnih projekata.

Nevladine organizacije duži vremenski period upozoravaju građane BiH da vjeruju svojim očima, a ne obećanjima političkih stranaka. U posljednje vrijeme u kompletnom regionu postoji i trend obećavanja megalomanskih projekata. Lideri su očito shvatili da “sitni” projekti poput “krpljenja” seoskih cesta više ne piju vodu, zbog čega su građanima počeli obećavati brze ceste, autoputeve i projekte koji uvezuju kompletnu regiju.