Kada je država sekularna onda bi vjera i politika trebale biti jasno odvojene. To je ideja u kojoj vjera ne smije utjecati na politiku i obratno.

No, to očito nije slučaj s BiH, a to je jasno vidljivo i u crkvama i u džamijama širom naše države. Političari su često u prvim redovima sa vjerskim vođama koje im omogućavaju taj benefit kako bi se iskazalo da su oni “bolji dio društva” i možda “bolji vjernici”. A takvo nešto nijedna vjera niti preporučuje niti prepoznaje.

Političari često zloupotrebljavaju svoju poziciju u društvu, iskorištavaju beneficije na račun građana, pa tako često imaju i poseban položaj u odnosu na ostale vjernike u vjerskim objektima.

Sjetit ćemo se kako je jedna saobraćajna traka na glavnoj ulici u Sarajevu bila blokirana kada je Elmedin Konaković išao na džumu.

Posljednji primjer stiže sa bajram-namaza kada je lider SDA Bakir Izetbegović bio “iza konopca” koji razdvaja vjernike i efendije koji uče molitve u Gazi Husrev-begovoj džamiji.

I zato se postavlja pitanje iz kojeg razloga bi ijedan političar trebao imati ekskluzivan status u odnosu na sve ostale, naprimjer u džamiji. Zašto bi trebao ili morao biti u prvom safu i zašto bi mu neko omogućio da bude odvojen od ostalih vjernika, kada to nije poenta vjere?

(NE)PRIMJERENO

Dok Konaković klanja džumu, službena vozila parkirana na glavnoj gradskoj saobraćajnici

No, očito da se to dopušta uz blagonaklonost upravo vjerskih službenika koji, u ovom konkretnom slučaju, smatraju da Bakir Izetbegović treba biti bliže efendijama nego svi ostali vjernici koji, možda, pet puta dnevno dolaze upravo u tu džamiju.

Ni u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi situacija nije ništa bolja pa ćemo često vidjeti političare nižeg ili višeg ranga koji navrate u bogomolje, u prisustvu kamera, i mole se u prvom redu te im se “klanjaju” popovi i svećenici.