Kada je Austro-ugarska Berlinskim kongresom ovlaštena da preuzme upravu nad BiH bez ograničenja mandata preuzela je teritorijalnu organizaciju kakvu je zatekla od turske uprave s tim sto su administrativno-teritorijalne jedinice promjenile nazive: sandžak u okrug, kaza u kotar i mudirati u kotarsku ispostavu. Kotarska ispostava kao najniži organ bila je potčinjena kotarskom uredu a kotarski ured okružnom uredu a ovaj Zemaljskoj vladi za BiH -Opština Zavidovići se prostirala na 4 kotara (kaze): većina područja bila je u maglajskom, zatim žepačkom, donjotuzlanskom i kladanjskom.
U Zavidovićima je bio ovlašteni činovnik Kotarskog ureda Žepče a tek 1928.godine uspostavljena je Kotarska uprava Zavidovići. Ubrzo nakon uspostave austrougarske uprave organizovane su gradske i seoske općine kao vid lokalne samouprave. Gradsko zastupstvo se sastojalo od gradskog vijeća i gradskog poglavara kao njegovog izvršnog organa a gradski poglavar je uvijek biran iz redova najbronije vjerske populacije. Od ukupno 61 organizovane općine 58 općina je imalo muslimanskog poglavara jer su muslimani tada bili većina.
– Pokretanje postupka za formiranje gradske općine Zavidovići: Razvoj gradskog naselja Zavidovići koje je u uskoj vezi s razvojem šumsko – industrijskih preduzeća nametao je potrebu za uspostavljanje organa vlasti koji će brinuti o komunalnim problemima: sigurnosti građana i njihove imovine, zdravstvenim, obrazovnim i kulturnim pitanjima, razvoju trgovine i ugostiteljstva, zanastva, vodovoda i kanalizacije kao i druga pitanja od interesa za gradsko stanovništvo.
Prvi zahtjev za formiranje gradske općine u Zavidovićima uputila je firma “Eisleer Ortleib” putem Kotarskog ureda u Zepču i Okružnog ureda u Travniku Zemaljskoj vladi za BiH 26.04.1902.godine. U zahtjevu se ističe potreba za formiranjem gradske općine jer su Zavidovići postali veliko industrijsko mjesto sa preko 3000 radnika, dnevnog boravka, a općinu bi pored gradskog naselja Zavidovići sačinjavala i okolna sela: Dolina, Alići, Biljačić, Ćosići, Džebe, Laguzi, Majdan, Ridžali Potkleče i Dubravica.
U ovim naseljima prema popisu stanovništva iz 1895. godine bilo je 1162 stanovnika i to: muslimana 829, rimokatolika 313 i evangelista 20. Zajedno sa gradskim naseljem općina bi imala oko 5000 stanovnika. Na ovaj zahtjev nije bilo reagovanja. Vjerovatno zbog toga sto je obrazloženje bilo dosta šturo. Navedena su, uglavnom, seoska naselja sa brojem njihovih žitelja a da nisu navedena već formirana radnička naselja i broj žitelja u njima kao ni broj trgovina, ugostiteljskih radnji kao i zanatskih.
Obrazloženje je bilo više za seosku općinu a traženo je za gradsku. U 1906. godini firma “Eisleer i Ortlieb” se obratila direktno Zajedničkom ministarstvu finansija u Beču tražeći formiranje gradske općine i uz ovaj zahtjev su dostavili vrlo kvalitetnu dokumentaciju o potrebi formiranja iste. Priložen je situacioni plan gradskog naselja s područjem koje bi obuhvatala buduća gradska općina. Konture ovog situacionog plana Gradskog područja ni nakon skoro 100 godina nisu izmjenjene. Prijedlogom za formiranje gradske općine, prema situacionom planu, predviđeno je da uđu gradska područja: Zavidovići, Potkleče, Dubravica i Tuk (Krivaja).
U ovim područjima živjelo je stanovništvo bez dnevnog boravka radnika iz okolnih sela. Predloženo je da se gradsko naselje Tuk s desne strane rijeke Krivaje na ušću Krivaje u Bosnu izdvoji iz maglaskog kotare kojem je do tada pripadalo. Reagovanja na ovaj prijedlog odmah je uslijedilo i to putem Zemaljske vlade za BiH i nastale su rasprave među stručnjacima kakav status toj općini dati. Više se nije postavljalo pitanje njenog organizovanja mada će još dosta vremena proći do konačne odluke o njenom formiranju, nego njenog statusa. Prvobitno se predlaže organizovanje gradske općine privremenog karaktera a u obrazloženju ovoga stoji da bi nakon prestanka eksploatacije šume, a što će se u određeno vrijeme i dogoditi, ako na mjesto sadašnjih velikih pilana ne dođu druga veća industrijska preduzeća, Zavidovići mogli izgubiti karakter mjesta sa živim trgovačkim i obrtnim saobraćajem i ponovo utonuti u ranije stanje beznačajnosti i seoske izoliranosti pa zbog toga nema potrebe za organizovanjem stalne gradske općine.
Službena oznaka nove zajednice bi glasila: “Privremena organizirana industrijska općina Zavidovići”. Nakon usaglasavanja izmedu Kotara Žepče, Okruga Travnik i Zemaljske vlade za BiH, ZAJEDNIČKO MINISTARSTVO FINANSIJA u Beču 5.maja 1911. godine dalo je odobrenje o formiranju seoske Općine Zavidovići s tim da počne s radom 1.januara 1912.godine. Za prvog načelnika i njegovog zamjenika izabrani su a potom i potvrđeni od strane Okružnog ureda u Travniku: Pero Đurić, načelnik i Jakob Urlich, zamjenik načelnika.
