Zavidovići kroz historiju: Gostović

Zavidovići kroz historiju

Etimološko porijeklo ovog naziva se vezuje za naziv bogumilskog sveštenika: “Gosta”, koji su vjerovatno živjeli na ovim područjima. Dolina Gostović se nastavlja preko planina i graniči sa sjedištem bosanskih vladara: Bobovcem i Kraljevom Sutjeskom.

Na početku turske uprave dio ovog područja je ulazio u sastav Nahije Bobovac. U turskim defterima se direktno ne spominje Gostović ali se spominje nekoliko sela na ovom području za koja ja izvršena ubikacija (identifikacija sa sadašnjim nazivima). To su: Priluk (Prilouk), Mahoje pa i Podkleče. Selo Podkleče je najvjerovatnije zahvatalo tertorij od uzvišenja gdje se danas nalazi selo Podkleče pa se pružalo sve od Zavidovića do 12 km, s desne strane rijeke Gostović, zahvatajući prostor na kojem se danas nalazi niz sela nastanjenih pripadnicima islamske i pravoslavne vjeroispovijesti. Bilo je većinsko muslimansko stanovništvo. Od 41-og domaćinstva, prema popisu iz 1604.godine 29 domaćinstava je bilo muslimanskih.

O manastiru Udrim spomenuto je u tekstu koji opisuje tursku upravu na ovom području ali osvrnućemo se na jos neke podatke vezane za ovaj manastir koje je u svojim studijama naveo dr.Filipović: “U naselju Turskom (tj.muslimanskom) Gostoviću, koje je niže srpskog Gostovića, postoji selo Prnjavor. I to je jedna od uspomena na nekadašnji manastir jer je taj “Prnjavor” bio sigurno svojina manastira Gostović”.

Ovdje vidimo da dr. Filipović identifikuje muslimane s Turcima, bez obzira što je riječ o prevodu “Turskom (tj.muslimanskom) Gostoviću”. Ako to čini historičar, etnograf, koji je kasnije postao i član Akademije nauka i umjetnosti BiH onda se ne treba čuditi što pripadnike islamske vjere manje obrazovani i polupismeni pripadnici pravoslavne vjere poistovjećuju sa Turcima. Turci jesu donijeli islamsku religiju u Bosnu i civilizaciju koju je ta religija izgradila. Bosanski muslimani sa Turcima imaju zajedničko samo tu religiju. Oni su bili i ostali autohtoni slavenski narod, s određenom religijom, kulturom i civilizacijom. Bosanski muslimani su evropski narod a Turci su azijski narod.

Mehmed beg Kapetanović-Ljubušak kaže: “Da se je salila narodnost u vjeru, te da se ne pazi na narodnost, ne bi se Bošnjaci toliko puta sa svojim kalifom (sultanom) tukli i borili za svoje pravo i običaje”.
Na osnovu čega dr.Filipović tvrdi da je “Prnjavor” bio svojina manastira? Za ovu tvrdnju nije iznio dokaze a historijska je istina da je u turskoj državi zemlja bila vlasništvo sultana, koji je personificirao tu državu. Prema tome, zemlja je mogla biti data na korištenje manastiru a ne nikako kao svojina.

Zato je ova tvrdnja neutemeljena. Pogledajmo neka “narodna predanja” zabilježena u studiji dr.Filipovića o manastiru Udrim ili Gostović: “Gostovićani su mi kazivali da su neki kaluđeri iz Vozuće bili pobjegli u Gostović. Turci krenu na ovaj manastir, a kaluđeri i jedni i drugi pobjegnu. Turci poruše manastir da se ne bi imali gdje vratili kaluđeri”; ili: “Od jednog muslimana sam slušao da je manstir srušio neki muslimanin iz sela Borovnica”. Čak ni srpska historiografija nije zabilježila da su Turci srušili bilo koji manastir. Naprotiv. Pravoslavna religija je uživala povlašteni položaj.

Nigdje u Bosni, prije dolaska Turaka nije bilo ni jednog manastira. Izgrađeni su uz odobrenje Turaka. Turci su im dodjeljivali na korištenje zemljište sa kmetovima za izdržavanje manastira. Još apsurdnije je “narodno predanje” o rušenju manastira “jednim topovskim zrnom”! Čak da je taj “muslimanin” imao savremeni njemački top “debelu bertu” iz II svj.rata ne bi jednim hicem-granatom mogao razrušiti manastir koji je građen od velikih kamenih blokova. U svakom slučaju taj “muslimanin” je mogao jednim zrnom izbiti samo jedan kameni blok i ništa više. …

Šta je bio stvarni uzrok napuštanja i iščezavanja ovih manastira teško je dati pravi odgovor. Da li je odlazak Vlaha-stočara, kojima je u genima bilo kretanje, preko Žepča u pravcu Komušine, Brezovih dana, prema Vlašiću i Borju, ili su tome uzrok velike epidemije koje su harale na ovim prostorima u XVIII vijeku. Dr.Filipović spominje “veliku kugu” koja je vladala u Bosni od 1783.-1784.godine zbog čega su prostori u dolini Gostović opustjeli. Zbog toga su begovi Uzejirbegovići iz Maglaja, čija je zemlja na ovim prostorima bila, doveli i naselili porodice Čupelić, Janković i Ristić.

Kao što smo u prethodnim člancima naveli u Čardaku je bila prvo pokretna “čador” crkva, a potom jedna manja drvena da bi tek pred II svj. rat bila izgrađena sadašnja zidana crkva. U Čardaku, na 9 km od Zavidovića, je izgrađena zgrada Osnovne škole. Željeznička pruga-koturača koja je prolazila dolinom rijeke Gostović pružala je mještanima izvor zarade. U Kamenici se u posljednjoj deceniji XIX vijeka obrazovalo naselje. Tu je bila željeznička stanica, trgovine, ugostiteljske radnje, a kasnije i magacin “Konzuma”. Otvorena je i ambulanta za hitne ljekarske intervencije. Dvadesetih godina izgrađen je i planinarski dom.

U Gostoviću su, na prostoru od 6 do 9 km, imali trgovine: Božić Andrija i Jovanović Luka. Interesantno je da na ovom području nisu postojala kulturno-umjetnička društva mada je privredna aktivnost bila veoma zapažena dugo vremena. Jedino je djelovala četa “Sokolskog društva” iz Zavidovića. Povremeno je boravila pokretna biblioteka KPD “Prosvjeta”. Tridesetih godina u Gostoviću je osnovana Zemljoradnička zadruga ali je funkcionisala vrlo kratko zbog toga što zemljoradnici nisu pokazali interes za njen rad.

Zdici.info