Zavidovići između dva svjetska rata

Zavidovići kroz historiju

TillovaKuca 1914

Nakon promjene vlasti kao, uostalom, u svim sistemima i novostvorena vlast Kraljevine SHS kao svoje prvo obilježje uvela je nove nazive ulica. Tako je glavna ulica, od gradskog mosta preko rijeke Bosne do željezničke stanice, umjesto ranijeg naziva cara Franje Josipa dobila ime Aleksandrova ulica; Crkvena ulica (koja se i danas tako u narodu naziva) od katoličke crkve do željezničke pruge (rampe) dobila je naziv Ulica kralja Petra; ulica od željeznog mosta preko rijeke Bosne (danas auto-pogon) i njenom desnom stranom do mosta na rijeci Krivaji dobile je ime princa Tomislava; ulica s lijeve strane željezničke pruge (u pravcu Žepča) koja je vodila prema hotelu “Šeper” i “Našićkoj” a danas Trgovačkom preduzeću “Centar” dobila je naziv Trumbićeva ulica. Valjda od postanka naziva Ulice Ćumurana, jedino njen naziv podnose svi sistemi vlasti i ne mjenjaju njen naziv. Preko mosta na rijeci Krivaja, ostao je naziv ulice i naselja Krivaja-Tuk (Tuk znači tvrđava).

Grad je iz perioda A-U uprave naslijedio prašnjave ulice, nabijene tucanikom a u nekim dijelovima grada i kaldrmom. Kraj ivica ulica nalazili su se otvoreni kanali. Dva neregulisana potoka su presijecala uži centar grada: jedan od pravca iza katoličke crkve pa ispod sadašnjeg hotela “Kristal” do rijeke Bosne, a drugi od Numanove avlije, ispod zeljeznicke pruge i stambene zgrade koja se nalazi izmedu današnjeg hotela “Tajan” i zgrade bivše poste, s desne strane na početku Radničke kolonije.

Ulice je svakodnevno čistio jedan radnik, brezovom metlom, često dižući prašinu. Prsaklica za polijevanje ulica na konjsku vuču nabavljena je 1937.godine. Fenjeri na petrolej postavljani na stubovima osvjetljavali su ulice. Učenici su i dalje išli na tri mjesta, u privatne kuće, na nastavu četverorazredne osnovne škole. Grad nije imao vodovod. Voda se crpila iz bunara pomoću čekrka s lancima na čijem kraju je bila kanta, kao i jednog broja pumpi.

Na platou ispred hotela “Tajan” ponedjeljkom je održavana pijaca. Zavidovići su naslijedili, od prethodne vlasti, dosta trgovina, a naročito ugostiteljskih radnji, kojih je bilo na svakom koraku: gostionica, krčmi, kafana, kafana s prenoćištem itd. Nasuprot ovako sumornom izgledu gradskog naselja, u njegovom sastavu nalazila se Radnička kolonija.

Čitav kompleks, naselje i fabrička postrojenja sa stovarištima, nalazilo se između rijeke Bosne i željezničke pruge B.Brod- Sarajevo koji je bio ograđen. Na ulazu i izlazu su bile kapije sa čuvarima. Kroz koloniju se pružala uredna cesta, sa čijih strana su se pružali drvoredi visokih platana. Oko kuća su bile uredno obrađene bašče. Naveče su kuće i ulice bile osvjetljene električnom strujom.

I dok je svjetlost fenjera, na gradskim ulicama, jedva dodirivala jedna drugu, ovdje u Koloniji je sve blještalo od električne svjetlosti. Neposredno nakon završetka I svjetskog rata grad je bio opsjednut nezaposlenim radnicima. Neimaština je bila obilježje tog doba. Gostionice i kafane su bile pune dekoličara. Trošilo se malo sitnog novca jer ga za krupnije nabavke nije bilo. Obnavljanjem proizvodnje u dvije zavidovićke firme, naročito 1922. godine i zapošljavanjem većeg broja radnika razvoj gradskih funkcija je dobijao na intenzitetu. Otvorene su nove trgovine, gostionice, kafane, narodne kuhinje kao i zanatske radnje. U Zavidovićima te godine rade 4 pekare i 4 mesnice. Klaonica je dosta uposlena.

Potrošnja mesa je pokazatelj kupovne moći i uslova života. Zavidovići su u period od 1922.-1930. godine doživjeli veliki uspon u svom razvitku. Kuće su, bukvalno, preko noći nicale. To su najčešće bile jednospratnice, u čijem prizemlju su bilo prostorije za radnje: trgovine, ugostiteljstvo i zanastvo. Ne mali broj je bio i prizemnica.

Mnoge ulice su dobile takve nizove: naročito Petrova, Trumbićeva, pa i princa Tomislava. Ipak se u tome isticala Ulica kralja Petra. Tih godina je izgrađeno nekoliko, za to vrijeme, veleljepnih zgrada: Bedenića vila, Arsenovića, Blagojevića, Handžića i Šumklerova kuća.

Kulurni i sportski život u gradu je bio veoma razvijen. Sportski klub “Krivaja” bio je aktivan. Sokolsko društvo je razvilo svoju aktivnost, pored Zavidovića, u dolini Krivaje i Gostovića. Planinarsko i lovačko društvo sa svojim članovima su bili česti gosti okolnih planina. Šah-klub je imao brojne svoje ljubitelje. Tih godina su razvila svoju aktivnost kulturno-prosvjetna društva: “Prosvjeta”, “Napredak”, “Gajret” i “La Benevolencija”. Svako od ovih društava imalo je svoju čitaonicu – Čitaonicu su imali i Njemačko kulturno društvo, kao i Radnička komora za BiH u Zavidovićima. “Prosvjeta” i “Napredak” su imale i biblioteke. U radu su bila dva bioskopa. Svi ovi faktori su uticali i na razvoj seoskog stanovništva u smislu podizanja kulturne i obrazovne svijesti, razvoja trgovačkih i zanatskih seoskih centara.

Dinamični razvoj Zavidovića i njegove okoline bio je preko noći prekinut. U septembru 1930. godine “Krivaja” a.d. je obustavila rad. Nekoliko hiljada radnika je ostalo bez posla, bez izvora egzistencije za njih i njihove porodice. Nastupili su teški dani, mjeseci i godine za građane Zavidovića i okoline. Obustava rada “Krivaje” je koindicirala sa velikom ekonomskom, svjetskom krizom, iako njena obustava, kao što ćemo vidjeti nije bila posljedica krize. Tridesetih godina se teško živjelo u Zavidovićima.

U 1936. godini je podijeljeno siromašnim porodicama 1362 kg kukuruza. Pomoć je dobilo 95 porodica sa 358 članova porodice. I još jedan drastičan primjer bijede u koju su tih godina zapali Zavidovići. Općina nije imala sredstava za sahranu siromašnih svojih građana, koji su inače bili njeni skrbnici. Umro je građanin M.M.. Da bi mogao biti sahranjen Općina je sakupila dobrovoljne priloge od građana koji su iznosili 126 dinara. Prilozi su iznosili po dinar, rijetko po dva dinara. Samo je Musafija Jakov-Jakili, zavidovićki Jevrej kao prilog dao 10 dinara.

Nisu baš svi građani u Zavidovićima bili siromašni. U Zavidovićima je bilo 6 putničkih automobila (dvoja firmina) i tri motorbicikla. Četiri građanina su imala jahaće konje. Naime, 22 građanina su tražila odobrenje za držanje jahaćih konja, ali Općinski odbor im nije to odobrio jer im: “Sinovi nijesu služili konjicu u vojsci Jugoslavije”.

“Krivaja” je u okviru “Šipada” ponovo počela sa radom koncem 1937.godine ali obim njenog rada je bio takav da nije prelazio zapošljavanje raniji broj zaposlenih od 50%. No i to je novo stanje životne uslove nešto poboljšalo. U toj godini, 1937., počela je sa radom u novoj zgradi Osnovna škola Zavidovići. Popravljen je gradski most, a u 1938/39.god. najveća investiciona općinska ulaganja su bila izgradnja javnog WC-a koje je bilo značajno rješenje za gradsko naselje, koje su pokušavali riješiti i raniji načelnici, odnosno predsjednici Općine Zavidovići.

Inspektor Banske uprave Drinske banovine u svom izvještaju o posjeti Zavidovićima od 25. do 27. januara 1930.godine konstatuje, prema uvidu u evidenciju koju vodi Kotarska ispostava, da Zavidovići imaju: 18 raznih društava, studenata u inostranstvu 3. (U to vrijeme BiH nije imala nijednog fakulteta, pa se zbog renomea fakulteta, ako se već ide, išlo u inostranstvo. A to su mogla samo djeca imućnih roditelja.), radioaparata 29 (što je u to vrijeme bio veliki broj), sumnjivih lica i komunista 12, stranih lica 113, privremenih stranaca 1 a 1929.godine bilo ih je 64, u obrtnom registru radnji zadnji redni broj je 130, ruskih izbjeglica 9, samoubica u 1929.godine je bilo 7, pasoša-inozemnih iskaznica izdato 16, kriminalnih slučajeva u 1929.godini bilo 40, bludnica u javnoj kući ima 17 i nad njima se redovno vrši ljekarski pregled.

Jedno među najvećim civilizacijskim dostignućima čovječantsva, električnu struju domaćinstva gradskog naselja Zavidovići su počela koristiti 1.januara 1937. godine. (Doduše kolinije “Gregersena” i “Eisslera i Ortlieba” su to koristile od 1898. god odnosno 1901.godine.) To je za građane Zavidovića predstavljalo izvanredan događaj. Elelktrične sijalice zamjenile su petrolejske lampe. To je ujedno bilo i otvaranje prozora u svijet preko radioaparata. Zavidovićke ulice električnom strujom su osvjetljene nešto prije nego domaćinstva a to se desilo 1.septembra 1936. godine. (za potrebe rasvjete od Industrije sijalica “Tesla” iz Pančeva nabavljeno je 27 komada sijalica od 60 wati i 1 kom sijalica od 300 wati).

Ekonomske poteškoce su imale uticaja na razvoj Zavidovića ali ipak, mada sporo grad je osvajao jednu po jednu funkciju. Četrdesetih godina Zavidovići su imali niz ustanova: Sreska ispostava, Općinski ured, Žandarmerijska stanica, Općinska policija, Odjeljenje finansijske kontrole, Filijala okružnog ureda za socijalno osiguranje, Šumska uprava Zavidovići, Narodna osnovna škola, Državna željeznička stanica, Državna ložionica, Poštansko telegrafski ured, Imamat džemata Zavidovići, Rimokatolički župni ured Zavidovići, Srpsko-pravoslavno parohijsko zvanje, Izraelistička bogoštovna općina.
– Privredne firme, trgovine, ugostiteljstvo i zanastvo: Dva šumsko-industrijska preduzeća (“Našička” a.d. i “Krivaja” a.d.), Jedna banka (Srpska banka d.d. Zavidovići), Trgovinskih radnji 43, jedan hotel, jedna noćna radnja, sedam gostionica, jedan buffet, dvije kantine, kafana (jedan broj sa prenoćištem) 21, tri narodne kuhinje, četiri pekare, četiri mesnice, pet slastičanica, dvije sahadžijske radnje, pet brijačnica, šest krojačkih radnji, deset obućarskih radnji, četiri stolarske radnje, dvije limarske radnje, jedna kovačka radionica, jedna soboslikarska radnja, jedna radnja za proizvodnju i prodaju soda-vode.

Šeperov hotel

-Kulturno–prosvjetna društva: “Napredak”, “Prosvjeta”, “Gajret”, jevrejsko drustvo: “La Benvolencija”, Njemačko kult.društvo. Čitaonice: “Prosvjeta”, “Napredak”, “Gajret”, Jevrejska čitaonica, Radnička čitaonica, klub njemačkog kulturnog društva. Uz čitaonice su “Napredak” i “Prosvjeta” imali i biblioteke, s tim što je “Prosvjeta” imala i pokretnu biblioteku.

Zavidovići su imali: dva bioskopa: “Brodić” i “Kod Šepera”, Radničko kulturno-umjetničko društvo (formirano 1939. god), hrvatski dom kulture (dovršen 1941.godine), dobrovoljno vatrogasno društvo.

-Sportska društva: Nogometni klub “Krivaja”, Društvo za tjelesni odgoj “Soko”, Planinarsko društvo, Društvo izviđača “Jadranska straža”, Lovačko društvo, Šahovski klub.

Sakralni objekti: Evangelistička crkva, Sinagoga (Templ), Pravoslavna crkva, Katolička crkva. (Iz ovih podataka vidljivo je da gradsko područje Zavidovića nije imalo džamiju). Zavidovići su se od početka XIX vijeka pa do četrdesetih godina toga vijeka, dakle relativno kratko vrijeme, razvili ne samo u administrativni nego i u privredni, kulturni i sportski centar zavidovićke općine koji je doprinjeo ukupnom privrednom i kulturnom preobražaju ovog kraja. Taj uspon bi bio još veći da se u tome nijesu ispriječila dva događaja: I svjetski rat i obustava rada “Krivaje” a.d.

Zavidovići 1913., evangelička crkva (lijevo) izgrađena 1912., a srušena 1954. godine

– U dalekoj prošlosti doline rijeka Krivaje i Gostovića su bile naseljenje. Dosta mjesta, na različitim mjestima nose naziv Kaurska Gumna, za koja narodna predanja tvrde da se radi o Grcima koji su nekad živjeli ovdje. Rasprostranjena su uzvišenja s nazivima gradine, mramorovi, tuk i slično. Prisutni su na više mjesta i ostaci nadgrobnih spomenika, stećci.

– Arheološka ispitivanja na ovom području nisu vršena. Ali su ponalaženi vrjedni historijski predmeti iz daleke prošlosti. Prilikom prosijecanja trase za šumsku željezničku prugu Zavidovići-Olovo, niže brda Hum pronađena je pješčana kugla obima 210 cm. Takve su još dvije kugle pronađene u šumi Bijele vode.

One potiču iz doba kada još nije bilo baruta pa ni topova. Kugle su služile braniocima ospjednutih tvrđava i radova da ih otkotrljaju na neprijatelja. U zemaljskom muzeju u Sarajevu su od 1911. godine koplje, bronzane rukavice, pronađene u Lukama (Hrge), i bakarne rukavice pronađene na glavici između Krivaje i Kamenice. Sve ovo potvrduje da su ovi prostori u dalekoj prošlosti bili naseljeni. Iz perioda turske uprave, prema za sada dostupnom defteru (statistički popis) iz 1565. godine spominju se sela: Kovilj-Rujnica-Oštra Luka; Blizina i Devetine; Svinjašnica; Sjeverne Gari; Hrge; Vozuće; Priluka; Ljeskovica; Vinišće; Podkleče i Dubrave i Mahoje. U defteru se nalazi niz sela, ali njihova ubikacija (identifikacija) sa sadašnjim nazivima nije utvrđena.

Zdici.info